Nova Politika

Piše : CBK


Europska unija dobila je po prvi puta u svojoj povijesti predsjednika, i ministra vanjskih poslova, koji će u ime 27 zemalja-članica, u konzultaciji sa predsjednicima vlada zemalja-članica, voditi vanjsku politiku u ime 500 milijuna građana Unije.

Europski parlament, koji je birao i postavio, imenovao predsjednika EU, o tome je odlučivao glasovanjem, ali uz prethodnu odluku najutjecajnijih zemalja-članica EU odnosno njihovih vlada, odnosno francuske, njemačke i britanske vlade koje su u stvarnosti odlučile, ali kao posrednici, o kandidatima za ove nove položaje koji su uvedeni Lisabonskim sporazumom, neformalni ustav EU, dok je ustav EU odbijen na narodnom referendumu u Francuskoj, ali su ga meštri Unije preimenovali, i ušminkanoga dali Irskoj da sa njega na referendumu skine veto (podmitivši Irsku). O stvarnom čimbeniku koji je u biti postavio novog predsjednika EU, nešto kasnije u postu.

Novi predsjednik EU dolazi iz Belgije, a ministrica (komesarka) za vanjske poslove iz Velike Britanije. Oboje su nepoznati, a Britanka nikada u svom životu nije na nekim višestranačkim izborima izabrana na neki položaj.

Međutim, oboje novih "aparatčika" na čelnim položajima EU su samo foramlno izabrani od Europskog parlamenta koji je isto takova glasačka mašinerija, tor ovaca, kao Hrvatski sabor, jer nitko u tom parlamentu ne piše nikakve zakone nego lobbysti krupnoga kapitala, koji imaju svoje urede u Bruxellesu i Strasbourgu, stavljaju euro-parlamentarcima gotove zakonske nacrte pod nos na izglasavanje, uz provizije, korupciju itd. U biti, Hrvatski sabor se i ponaša europski, jer i u tom parlamentu zakone ne predlažu i ne pišu saborski zastupnici nego vladini službenici. No, ono što je najzanimljivije, novog predsjednika EU i komesarku za vanjske poslove je odabrao Henry Kissinger, vođa para-parlamentarna i para-vladina tijela zvano Bilderberška grupa, ili Bilderberzi, na jednom tajnom sastanku nedavno kraj Bruxellesa, o čemu je ipak saznao i pisao britanski list Guardian. Boli me glava od Europske unije, pa idem na drugu temu: geo-politika...

SAD, svjetska financijska kriza, perspektive?

Tko misli i vjeruje da još uvijek postoji American Way of Life, taj nije u trendu. Za tycoon-e postoji američki san o bogatstvu i prosperitetu, ali govorimo o narodu:

1,1 milijun djece u Sjedinjenim Američkim Državama živi na rubu siromaštva, 49 milijuna Amerikanaca nemaju dovoljno za jesti svaki dan, stopa nezaposlenosti iznosi 17 posto (toliko je otprilike iznosila u Njemačkoj za vrijeme krize dvadesetih i početkom tridesetih godina kada se pojavio jedan tip sa kratkim brkovima), a sveukupni dug Sjedinjenih Američkih Država iznosi 12 tisuća milijardi US$. Američka vlada svaki dan treba 3 milijarde dolara, koje joj nedostaju, za održavanje republike SAD na životu. Vrijednost dolara u odnosu na euro pala je za 14% od ožujka ove godine, u biti, dolar više nije dolar kakav je bio. Pošto je kompletna američka industrijska proizvodnja preseljena u Aziju, radi pohlepe za profitom u liku i djelu jeftine radne snage, SAD nemaju u biti što izvoziti, a uvozni deficit je probio sve plafone. Naftu od Arapa Amerikanci plaćaju državnim kreditnim obveznicama ili mjenicama, slično kao što je poslovao babo Fikret Abdić i velikokladuški agrokombinat “Agrokomerc“, kad je počela tzv. “jugoslavenska kriza“ koncem osamdesetih godina. I unutarnji dug Amerikanci nemogu podmirivati. Država Kalifornija, na primjer, duguje stotine milijardi US$ raznoraznim dobavljačima koje plaća mjenicama. Kada ti isti dobavljači, koji mjenice nemogu naplatiti, žele toj istoj am. saveznoj državi platiti svoje porezne obveze mjenicama za koje jamči State of California, njen gouverner, Arnold Schwarzenegger, kaže: Hasta la vista baby. Dakle, ne može! Jedino što Ameri još mogu izvoziti i za to sebi naplatiti cash je oružje moćne američke vojne industrije koja je 22. 11. 1963. skratila predsjednika Kennedya za glavu.

Državni dug SAD nalazi se u rukama kineskih komunista koji su ga otkupili, ali više ne žele za otkup duga bezvrijedne američke mjenice. Ameri im poručuju: ako ne želite naše mjenice, možda želite naše atomske bombe po glavi stanovnika? (To je komentar, i poruka lista Washington Post, de facto vladina glasnogovornika, na taj problem.) Uglavnom, masovne stečajeve američkih tvrtki, Obamina administracija nije mogla spriječiti niti krizu zaustaviti, a preko tisuću milijardi US$ koje je upumpala u posrnule američke banke, koje su 2008. prouzročile svjetsku financijsku krizu, bačene su u bačvu bez dna. Na kraju, realno gledano, USA su pred stečajem, šo je Washington Post objavio urbi et orbi 13. lipnja 2009. godine.

Analitičari procejnjuju da će se SAD pokušati izvući iz krize kroz ratove, točnije rečeno, o tome će odlučiti uska anglo-američka elita bankara i vlasnika naftnih tvrtki i kemijskih koncerna.

Iako je Američka vojska stacionirana u sveukupno 130 zemalja svijeta, i vodi već ratove u Iraku i Afganistanu, to nije dovoljno, naprotiv, oba rata štete američkoj ekonomiji ali pohlepni veletrgovci naftom profitiraju, i stoga SAD i dalje ratuju jer škodi samo američkom narodu, ne i tycoon-ima.

Jedno drugo carstvo, britanski Empire, se početkom 20. st. nalazilo u vrlo sličnoj krizi kao SAD danas, i britanski lordovi su krizu tada riješili raspaljivanjem svjetskog rata s Njemačkom. Državni rizničar je nekoliko tjedana prije izbijanja Prvog svjetskog rata obavijestio ministra financija u britanskoj vladi, da, ako vlada kroz nekoliko tjedana ne započne ratne sukobe, da britanska ekonomija odlazi u totalni stečaj (dokumente o tome objavio je F. William Engdahl u svojoj knjizi “STOLJEĆE RATA“).

Svakodnevno dolaze izvješća o pritisku na Iran zbog nuklearnoga programa, tako da će islamska republika vjerojatno postati casus belli za novi rat koji se vrlo brzo može pretvorit u svjetski sukob. To je otprilike geo-politička projekcija za slijedeće dvije, tri godine.

Koalicijska vlada Republike Hrvatske je uz pomoć “Socijaldemokratske“ partije, i Hrvatsku narodnu stranku – Liberalni demokrati (zaštitnici krupnoga kapitala u Hrvatskom saboru) kroz glasačku mašineriju "aparatčika" (saborski zastupnici je prelijepa riječ za ovaj "tor ovaca") u Hrvatskom saboru progurala ratifikaciju Sporazuma o arbitraži sa Slovenijom, čime se teoretski odrekla dijela hrvatskog državnoga teritorija kojim kupuje članstvo u Europskoj uniji. Sapienti sat!

Jutarnji list počeo je pisati na veliko o hrvatskoj povijesti, i njegovi “eksperti“ su u posljednjem članku o ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj povijesti proglasili Hrvate “koljačima“. (“Hrvati su bili prljavi koljači, a Tomislav nije ni okrunjen“, JL, 22. 11. 2009.). No comment.

HTV je, srećom, ukinuo ciklus emitiranja komunističkih filmova, ali tu se javlja dežurni pas čuvar, Jutarnji list, i odmah napada HTV da se radi o anti-partizanskom leglu. Cilj ovakvoga napada na HTV je vratiti natrag ciklus emitiranja jugo-komunističkih filmova, jer cirkus mora ići dalje, psihološko-propagandni rat protiv hrvatskog naroda još nije završen, jer Hrvatska još nije u EU, i još nije prodala posljednje vrijedne subjekte hrvatskog narodnog gospodarstva, jadranske otoke, slavonske ravnice, hrvatske šume, HEP, INA-u, HŽ itd. Jutarnji list je branitelj krupnog kapitala, i rekli smo da su ljevičari u nas marionete liberalnog Zapada.

Studenti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te u Puli, stupili su u borbeni štrajk. Tako i treba! Ako ne sada, kada? Naime, krupni kapital kroz liberalizaciju javnoga školstva želi preuzeti ovaj javni sektor, i uvesti školarine za sve, na osnovi kojih će moći studirati samo djeca tajkuna. Stoga, pet minuta je do 12! Liberalizacija se lako uvodi, naime, Jadranka dobije iz Bruxellesa zadatak, podijeli ga ministrima, i hopa, cupa, evo ti jednog dana nema više ni djelomičnog bepslatnog školovanja, sve privatizirano i normirano – u globalizmu koji globalisti, tycoon-i zovu “neosocijalizam“ kako bi obični ljudi pali na foru. Ovaj puta toliko. Pozdrav do slijedećega posta! CBK