Nova Politika

" Ustav, izgleda, kao da je ona mala pločica koju su nekad djeca nosila u pučku školu, pa eto, svako to brišemo-pišemo po njoj, kako se složi većina u Saboru " ( Pero Panonski )



Piše : CRNI BLOG KOMUNIZMA


Hrvatski sabor je izglasovao četvrte ustavne promjene od vremena donošenja prvog hrvatskog Ustava, u Zagrebu, 1990. godine.

Sjedinjene Američke Države su u preko 200 godina svoje državne nezavisnosti i ustavnosti jednom promijenile Ustav kada je izglasovan amadement koji državljanima SAD jamči slobodu govora i pravo na šutnju pred službenim tijelima, dakle, nitko ne može biti prisiljen govoriti ako ne želi, i isto tako nitko ne može nikome zabraniti da slobodno govori što hoće. To je demokratski standard koji u Republici Hrvatskoj ne postoji jer se sustavno provodi protuustavna cenzura u svim državnim i javno-pravnim tijelima, uključujući u (mas)medijima.

Po broju ustavnih promjena ne vidi se doduše ozbiljnost ili neozbiljnost države nego ozbiljnost ili neozbiljnost sustava vlasti i predstavnika vlasti; što se češće ustav mijenja, to je vlast nesigurnija, sustav slabiji; tako je bilo u bivšoj Jugoslaviji, tako je i u sadašnjoj Hrvatskoj, što nije čudno jer i u jednom i drugom sustavu vladaju jedni te isti.

Po zahtjevu Europske unije morao se radi mogućeg ulaska RH u EU mijenjati samo onaj dio Ustava koji zabranjuje izručenje hrvatskih državljana zemljama-članicama EU. Taj dio je, dakle, promijenjen, i time su bivši komunisti opet uništili dio suvereniteta hrvatskog naroda, s time da narod nema pojma o tome jer ga njegovi zastupnici o tome ne obavještavaju, niti domaći mediji o tome izvještavaju.

Arbitražnim sporazumom koji je premijerka Kosor potpisala sa slovenskim premijerom, a Hrvatski sabor ekspresno potvrdio paraf (dok je hrvatskom narodu uskraćeno pravo da se o tome izjasni na referendumu!!), vladajući bivši komunisti potencijalno su se odrekli dijela i suvereniteta i dijela državnog teritorija kojega je hrvatski čovjek na istočnojadranskoj obali stoljećima branio i obranio od tuđih osvajača da bi ga danas hulje prodale kao što je Strossmayer nagodbom s Ugarskom prodao Mađarima Rijeku (pojam poznat iz hrvatske povijesti kao tzv. Riječka krpica, t.j. amandement na ionako protuhrvatsku i lošu Nagodbu).
Naime, vlasti Republike Hrvatske nisu više gospodari zbivanja odnosno ne utječu više na sudbinu hrvatske pomorske granice i akvatorija što je slična situacija kao kada hrvatska nogometna reprezentacija nije vlastitom igrom više utjecala na svoj plasman na SP u Južnoj Africi 2010. nego je ovisila od utakmice svojih konkurenata između Engleske i Ukraine; i u slučaju tzv. arbitraže smo sudbinu vlastite zemlje prepustili stranim političarima iako je civilizirano rješenje bilo odluku prepustiti Međunarodnom sudu za prava na moru koji odlučuje na osnovi struke i činjenica, ili pak potpuno neovisno riješiti situaciju na način da se kaže da je pitanje granice za Hrvatsku riješeno onako kakve su sadašnje granice koje su nastale raspadom SFR Jugoslavije i kako ih je potvrdilo Badinterovo ustavno povjerenstvo Europske unije. Je li sve to veleizdaja što rade vlada, predsjednik Republike i Hrvatski sabor, i saborska opozicija? (U Ustavu piše na je poplitički teritorij Republike Hrvatske jedinstven i neotuđiv.)

Nova ustavna odredba o nezastarjevanju ratnog profiterstva i pljačkaške privatizacije i pretvorbe je zastarjela i imati će učinka eventualno za buduće ratno profiterstvo, što znači da ova odredba služi za bacanje javnosti pijeska u oči, jer u međuvremenu su ratni profiteri oprali novac od opljačkanog hrvatskog narodnog gospodarstva, i danas se većina te javne imovine nalazi u rukama stranog, pretežito zapadnog krupnog kapitala i ne treba očekivati reviziju jer tko bi postavio upitnim privatizaciju neke nekadašnje hrvatske banke koja se danas nalazi u vlasništvu neke strane države? (Hrvatske banke, naime, po podatcima Ekonomskog instituta u Zagrebu, nisu privatizirane nego prodane u većinsko vlasništvo stranih vlada, a ne privatnih investitora kapitala) Jedino rješenje bi bila nacionalizacija [podržavljenje] opljačkanog kapitala u Hrvatskoj, ali to ova garnitura predstavnika i sustava vlasti nije u stanju niti želi se zamjeriti svojim gazdama u inozemstvu jer živi od njihovih usmenih pohvala. Još će ovaj opljčkani hrvatski narod, danas sa gaćama na štapu, roniti krokodilske suze za političkim programom Hrvatske stranke prava 1861. iz 1997. godine koji je glasio:

"Zemlja - seljacima, tvornice - radnicima - vlasništvo - vlasnicima".

Nadalje, ustavnim promjenama je hrvatska dijaspora ostala na tri saborska mandata. S obzirom da u svijetu živi 50% Hrvata današnje Hrvatske je taj broj saborskih mjesta premalen, s tim da je do sada bilo zlouporabe od strane Hrvatske demokratske zajednice koja je uvijek odnosila svih dosadašnjih 12 saborskih mjesta od dijaspore, i u dijasporu su vladajući ubrajali i bosanskohercegvačke Hrvate iako oni nisu dijaspora nego nacija u BiH, i dio hrvatske političke nacije.

Ustavnim promjenama su nacionalne manjine dobile dvostruko pravo glasa na parlamentarnim izborima, dakle, jednim glasom biraju stranku koju žele, a drugim glasom biraju stranku svoje nacionalne manjine, a sveukupno imaju 5 mandata u Hrvatskom saboru, dakle, dva mandata više nego hrvatska dijaspora koja broji milijune ljudi, dok nacionalne manjine broje 1,5% stanovništva Hrvatske ili oko 50 tisuća ljudi; srpska nacionalna manjina nije dobila dvostruko pravo glasa jer je izuzeta iz toga (ali ima i dalje zajamčena tri mandata u Saboru), što je s jedne strane čudno, i ne sluti na dobro jer to znači da se planira Srbima dati puno više, naime, teritorijalnu autonomiju u Hrvatskoj, i to kroz tzv. Vijeće općina u istočnoj Hrvatskoj koje će se regulirati zakonom; u biti tragikomično je da se opozicija (SDP, čak i HNS-LS itd.) uoči izglasavanja novih ustavnih promjena suprotstavljala ustavnoj teritorijalnoj autonomiji za Srbe koju je HDZ predložio prilikom ovih posljednjih ustavnih promjena; čini se da su se u Hrvatskom saboru dobro dogovorili tko će što odglumiti. Hollywoode, gdje si, podijeli Oscare! Koja sprdačina. K tome SDSS koketira sa zahtjevom da Srbi u Hrvatskoj opet postanu nacija, a ne nacionalna manjina, odnosno time je Pupovac prijetio prilikom izglasavanja ovih posljednjih ustavih promjena, uoči kojih je čak predložio i ukidanje ustavnog članka o zabrani udruživanja RH u balkanske ili jugoslavenske asocijacije, što znači da iz povijesti nije ništa naučio niti su mu bitne ljudske žrtve koje su nastale kao posljedica balkanskih ili jugoslavenskih asocijacija i velikosrpskih ratova od 1912. do 1999. godine!

Dakle, ponovimo povijesnu lekciju: jedna trećina srpske nacionalne manjine se uz pomoć Beograda, jugoslavenske komunističke tajne službe, Miloševićeva totalitarna režima u Srbiji i JNA pobunila protiv prve demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj i osamostaljenja hrvatske države, 17. kolovoza 1990. tako zvanom Balvan-revolucijom i oružanim ustankom u Kninu, i zatim 1991. u velikosrpskoj agresiji su četnici okupirali jednu trećinu Hrvatske, u zaštićenim UNPA-zonama Ujedinjenih nacija na okupiranim područjima RH pobili preko tri tisuće Hrvata, isto kao i u okupiranom Vukovaru, te je u velikosrpskoj agresiji sveukupno poginulo preko 20 tisuća Hrvata, da bi Srbi dobili 2010. teritorijalnu autonomiju? Za što, za oružanu pobunu? Za rušenje hrvatskog Ustava? Za nepoštivanje teritorijalne cjelovitost i nezavisnosti Republike Hrvatske? Za ubijanje hrvatskih građana, civila? Međutim, povijest nas uči da je HDZ izdao Vukovar godine 1991. prilikom srpskog napada na ovaj grad-heroj.
Nije ni čudno da je HDZ sada promijenio Ustav tako da se Hrvatska jedva više prepoznaje kao samostalna država sa svojim suverenitetom za kojega je poginulo i život dalo u ratu preko 20 000 Hrvata. Kosor i Jugosipović kao da rade na ukidanju hrvatske države - daje se legitimitet genocidnoj tzv. "Republici Srpskoj", druži se i dogovara sa srbijanskim predsjednikom koji zahtijeva ukidanje hrvatskog praznika Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti od 5. kolovoza (1995.) kada je oslobođen veći dio hrvatskog teritorija od srpske okupacije, licemjerno se vlast hrani na kritici neofašizma dok se provodi neokomunistička politika i hvali zločinca Tita, a 15 godina licemjeri bili u koaliciji sa neofašistom i antisemitom Đapićem i otetom Hrvatskom stranjom prava.

Još je Dobroslav Paraga upozorio 1991. hrvatsku javnost da je Franjo Tuđman 1991. u Den Haagu potpisao sa Slobodanom Miloševićem i međunarodnom zajednicom dokument u kojemu je na engleskom jeziku stajalo da se na slijedeće pregovore pozivaju i pobunjeni Srbi; nakon toga je nakon rata predsjednik Tuđman dao potpisati Erdutski sporazum na koji se sada pozivaju protuhrvatski elementi u Republici Hrvatskoj i zahtijevaju srpsku teritorijalnu autonomiju!! Ne treba zbog toga četnik Savo Štrbac, jer Hrvatska ima svoj HDZ.

I opet je Milorad Pupovac drsko ucjenjivao, ovaj puta ne samo vladu Republike Hrvatske nego cijeli Hrvatski sabor. Međutim, nije problem u njemu, on smije tražiti što ga je volja, problem je u Hrvatskoj demokratskoj zajednici koja mu to dopušta! HDZ nije niti hrvatska niti demokratska, ali zajednica jeste, samo je pitanje kakva? Zajednica oportunista? Neki se pitaju jesu li HDZ i SDP zločinačke organizacije? Ali ne zbog zločina nad Srbima nego nad Hrvatima?

Što je s naručiteljima ubojstva Ante Paradžika, generala Blaža Kraljevića i osmorice stožernih časnika HOS-a, što je sa rasvjetljavanjem i procesuiranjem partizanskih ratnih zločina i komunističkih zločina, što je sa procesuiranjem veleizdajica za pad Vukovara, što je sa Glavaševićevom optužnicom za pad Vukovara? Što je sa pitanjem tko je dozvolio haaškom sudu ICTY da hrvatski generali budu optuženi za “zajednički zločinački pothvat“, jer, ispada da su na području Hrvatske djelovala dva zločinačka pothvata umjesto velikosrpske agresije. Što je s pitanjem, tko je dozvolio da haaški sud dobije nadležnost za Oluju? Tko je uopće pitao hrvatski narod želi li uopće pregovore Zagreba sa Bruxellesom oko ulaska RH u članstvo EU, i odricanje od suvereniteta, stečenoga krvlju u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i BiH? Što je sa zakonom o lustraciji, i zašto nije donijet ustavni zakon o lustraciji bivših komunista i četnika? Nije bilo referenduma niti u vezi ulaska Hrvatske u NATO.
Možda se Hrvati jednog dana sjete političkog programa Hrvatske stranke prava 1861. o političkoj i vojnoj neutralnosti Republike Hrvatske.

HDZ je promijenio i ustavnu odredbu o potrebnom broju glasača za referendum, tako da prilikom glasovanja na referendumu za potvrdu ili odbacivanje ulaska RH u EU više nije potrebna većina upisanih birača nego većina izašlih na referendum, tako da teoretski manjina Hrvata može odlučiti u ime većine Hrvata. To, dakle, nema veze sa demokracijom, a govori i o tome da se ova osovina loše vlasti i saborske kvazi-opozicije boji narodne volje!

Sanader je prodao ZERP, i Hrvate uskratio za za 300 milijuna eura godišnje od ulova ribe, Kosor se arbitražnim sporazumom praktički odrekla dijela hrvatskog teritorija, i suvereniteta, a sada Banski dvori i Pantovčak zajedno osuđuju prijenos koncerta na tako zvanoj javno-pravnoj Hrvatskoj radio-televiziji na kojemu je nastupio i Oliver Dragojević. Znači, general Gotovina, iako nije pravomoćno osuđen, je za predsjednika Republike i predsjednicu vlade zločinac iako mu nikakav zločin nije dokazan niti je osuđen od haaškog suda. Takvog otvorenog primjera uvlačenja neprijateljima Hrvatske i izdajničkog ponašanja nije bilo od vremena izdaje Vukovara i Bosanske posavine, i dogovaranja u Karađorđevu o podjeli Bosne i Hercegovine između Pantovčaka i Dedinja! (Izdaja se, dakle, ponavlja, jer nije kažnjena.)
HRT je, dakle, zbog napora uvlačenja Pantovčaka i Banskih dvora nekome u Bruxellesu i Den Haagu u zadnjicu trebao zabraniti koncert na kojemu se sakupljao novac za obranu generala Hrvatske vojske koji su ovu zemlju branili od agresije i četničkih zločina, ali ne treba zabraniti kada se šire totalitarne ideje propalog diktatora Tita i njegove jugo-komunističke bande?!

Umjesto sakupljanja potpisa za referendum o poništenju takvih sramotnih ustavnih promjena, sakupljaju se potpisi za referendum o odbacivanju novog Zakona o radu što je također važno, ali ne tako važno kao što su suverenitet i sloboda, međutim, hrvatsku javnost će se zabavljati manje važnim kako bi se iza leđa toj istoj javnosti provodile mjere koje je stoje njene sretne budućnosti, a da se vlada drži Ustava, i da Ustavni sud brani Ustav onda ne bi takav ZOR mogao ni proći jer u Ustavu piše da je RH socijalna država i da svatko ima pravo na rad i na svoja građanska i ljudska prava. Međutim, vladajući bivši komunisti su davno pogazili vlastiti Ustav, zajedno sa nekoć pobunjenim Srbima, tako da je hrvatski narod postao žrtva dvije zločinačke organizacije, s jedne strane velikosrpske, a s druge strane udbo-mafijaške!



Piše : Krešimir Mišak


O prvih nekoliko, očito manje bitnih točaka, se jako raspravljalo, a točka 5 je išla bez problema. To je ona koja kaže da će odsad za referendumsku odluku biti potrebna samo glas više od polovice birača koji izađu na referendum, oko pola manje nego do sad. Do sad je bila potrebno imati više od polovice upisanih birača, znači preko dva milijuna upisanih građana.

Točka 11 isto bode oči jer će prema njoj državljani iz zemalja EU imati biračko pravo na lokalnim izborima.

Posebno je bila zanimljiva formulacija novinske točke 13 u kojoj je pisalo da će sudovi dobiti ovlasti da izravno primjenjuju pravo EU.
Ha, ha, krvavo. „Sudovi će dobiti ovlasti…“. U biti, riječ je o tome da će Hrvatska izgubiti ovlasti da primjenjuje bilo koji zakon koji se kosi sa zakonom EU. Tamo gdje piše „dobiti“, zapravo je značenje – „izgubiti“. To je taj slavni orvelovski novogovor.
Jedna je novinska komentatorica točno napisala rekavši da je tekst novog ustava dogovoren u krugu političkih elita, uz malu pomoć eksperata, te da je javna rasprava bila nikakva.

Još od vremena Bernaysa je tako. On je još 1928. u svom djelu „Propaganda“ napisao, tek neznatno ljepšim riječima, da su mase glupe i da ih Elita treba voditi. No, u knjizi „Mudrost masa“ James Surowiecki utvrđuje baš suprotno. Sukus primjera iz njegove knjige jest da više ljudi više zna i da kolektivna mudrost utječe na poslovanje, privredu, društva i narode. U svojoj knjizi, on istražuje ideju da su veće skupine ljudi pametnije od pojedinaca, bez obzira je li riječ o rješavanju običnih problema, donošenju bitnih odluka, plasiranju novih izuma ili procjenjivanju budućnost.

Naravno, dodao bih da je tako samo do trenutka dok ne krene impuls iz sjene, programiranje umova i mnijenja i slično.
U istim novinama iz kojih stiže citat one komentatorice, našla se i slijedeća vijest, koja poprilično ide u prilog tezama iz knjige „Mudrost masa“. Naime, prema istraživanuu Instituta Ivo Pilar i Katoličkog bogoslovnog fakulteta, Hrvati najviše povjerenja imaju u instituciju obitelji, a najmanje u Sabor, najvažnije opće dobro im je očuvanje hrvatskog prirodnog bogatstva i poštivanje rada, povećanje potpore homoseksualcima ne smatraju važnim za Hrvatsku, a potpora za EU je u krizi.
Zvuči kao mudrsot masa. I baš je tako pisalo – u krizi. Opet zanimljiva formulacija. Zašto nisu jednostavno napisali da Hrvati nisu za EU, kao što su nedvosmisleno napisali da Hrvati nemaju povjerenja u Sabor.

Pa to je, naravno, zato, jer je EU nešto što se predstavlja kao neupitno dobra stvar, znači samo je pitanje vremena kad će ljudi progledati, a do tada, nije da nema potpore, ona je samo – u krizi.

Mislim da bi između Bernaysa i mudrosti masa ponekad trebalo dati šansu i ovom drugom.
Ipak, naježio sam se kad mi je starija kćer (sedmi razred osnovne škole) rekla da su u školi imali predavanje o dobrobitima ulaska u EU. Užas. Ali tako to ide – Hitler je imao hitlerjugend, Tito je imao pionire, sve diktature znaju da mozak treba početi ispirati dok je još mlad. (Ima i sretna okolnost – pitao sam kćer o čemu su im pričali, ali mi je rekla da nije ništa slušala jer se zafrkavala s prijateljicama, a uz to je i zakasnila. Već sam vam rekao da je sve naopačke, tko kaže da je loše ne paziti na satu!?)



Piše : Dragutin Lesar


Koji Ustav ?

Šeks kaže: prikupljanje potpisa za referendum započelo je prije ustavnih promjena pa će se referendum održati po "starom" ustavu (izlazna kvota 50%+1).

Ja pitam: pregovori o ulasku RH u EU započeli su prije ustavnih promjena. Hoće li se i EU referendum održati po "starom" ustavu ( ZA ulazak potrebno 50%+1 od upisanih birača)?



Piše : Name Required


Kad se stvari zakompliciraju, treba se vratiti na osnove. ( RTFM ! ) Što su osnove u politici? Ne bih sada o velikim misliocima, ali moram spomenuti Rousseaua i Jeffersona kao osobno izvorište promišljanja o složenoj društvenosti i o slobodi. Pođimo od nečeg jednostavnijeg. Ustava Republike Hrvatske. Temeljne odredbe; Članak 1.:

Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Divota! 'Di ćeš više osnova; inspiracije za cijeli život, uputa za djelovanje kad si u nedoumici. Vraćanje na pravi smjer.

Republika

Ne monarhija, ne oligarhija, ne meritokracija, ne korporacija, ne horda, ne diktatura, već Republika, pisana velikim početnim slovom. Društveno uređenje u kojem vlast proizlazi iz naroda, pripada narodu i on je može delegirati, mora izabrati i opozvati.

Hrvatska

Ne Belgija, ne Nizozemska, niti Slovenija, niti Srbija ili BiH, bogme niti Gana, Bocvana ili Gvajana. Hrvatska - zemlja Hrvata koji žive u njoj i izvan nje; onih koji su se iselili, i onih koji se nisu nikud iselili, već se iz njihovog kraja jednog dana u povijesti iselila hrvatska država. Zemlja svih onih koji žive u njoj, onih koji su se u nju svojom voljom doselili, i onih čija je domovina jednog dana krenula svojim putem. Zajednica svih nas, takvih kakvi jesmo, specifičnih i zajebanih kakvi jesmo, i kakvi su zapravo svi ostali narodi i nacije, ali opet različiti na svoj jedinstveni način.

jedinstvena

Ovo je možda samo želja, ali to jedinstvena značilo bi da nije razjedinjena. Da smo na fundamentalnoj razini svi jedinstveni bez obzira na društveno, etničko, obrazovno, imovinsko i svako drugo porijeklo i zaleđe. Da svi kakvi god jesmo, čvrsto vjerujemo da imamo, kao i svi drugi ljudi, neka neotuđiva prava, a da se ona mogu ograničiti samo pravima drugog čovjeka, te da s tim osnovama nema zajebancije, jer ćemo svi, jedinstveno, stati u njihovu obranu.

je

Naglašeni prezent pomoćnog glagola biti. Koliko ovdje simbolike, da sam morao i ova dva slova izdvojiti. Hrvatska je SADA; prezent, sadašnje vrijeme. Ne u sedmom stoljeću, niti u vrijeme kapetana Picarda. Ona je tu i sada, a na nama je da od nje napravimo ono što mislimo treba biti.

nedjeljiva

Znači, do sada: Hrvatska je republika, mi smo njeni, ona je naša, a odavde cijela je naša, i samo naša. Nećemo je dijeliti na sjevernu i južnu, istočnu ili zapadnu, bogatu ili siromašnu, onu kojom vlada Bruxeles i na onu kojom vlada mafia.

demokratska

Demokracija. Znate ona pizdaríja za koju ljudi ginu najmanje brat-bratu zadnjih tristo godina? Ona glupost koja kaže da većina odlučuje, ali ne siluje manjinu, a manjina ne opstruira većinu? Ona idealistička koncepcija koja kaže da imamo pravo biti birani i obavezu birati. Ili tako nekako? Čuli ste za to?

socijalna

Ahem. Da. Socijalna. To je ono što nam sada ukidaju. To je ono što nas dijeli od životinja i darvinizma u sociološkom smislu, koji kaže da pravo preživjeti imaju samo najjači. Socijalna država je ono što je omogućilo većini nas da živimo; školovalo je liječnike koji su nam porodili majke, izgradilo i opremilo bolnice u kojima smo rođeni, omogućilo nam da nam majke budu doma i da nas doje, a kada su otišle raditi, djedovi i bake bili su doma i primaju mirovinu, ili su nas vodili u vrtiće, koje opet nisu plaćali naši roditelji. Socijalna država nam omogućuje da se školujemo i da radimo, a da od rada odmaramo barem 12 sati svakog dana, da možemo na bolovanje kad smo bolesni a da kad više ne možemo, odemo u mirovinu.

država

E da, država. Kako je govorio prvi hrvatski predsjednik za džingl radija 101 udarvši po stolu - Mi smo samostalna, suverena država i imamo svoj pravni poredak; Država je zamišljena zajednica ljudi, koji se mogu solidarizirati jedni s drugima, zakona koji propisuju što se mora, što se smije, a što ne smije, teritorija na kojem vrijede ti zakoni te institucija koje će te zakone donositi, provoditi i sankcionirati prekršitelje. Rekao bi ban Tomo Bakač Erdödy Regnum regno non praescribit leges - KRALJEVSTVO KRALJEVSTVU NE PROPISUJE ZAKONE. Oh, da. Svakako!

Da ne duljim dalje riječ po riječ - ostatak prvog odlomka govori o onom zbog čega i pišem ovaj tekst, jednog nedjeljnog jutra u dva sata ujutro. Vlast pripada narodu, a narod čine slobodni i ravnopravni pojedinci. Vlast pripada nama; tebi i meni. Ona izlazi iz nas - htjeli mi to ili ne; ona je naše urođeno svojstvo, poput palca, centra za govor ili hoda na dvije noge. Vlast je naše vlasništvo, a vlasništvo podrazumijeva i odgovornost. Ono zahtjeva, trezveno i odgovorno ponašanje na dobrobit vlasnika i stvari koja se posjeduje. Ako, dakle kao predmet posjedovanja umjesto primjerice stana ili automobila, uzmemo vlast, društvo ili državu, jasno nam je da se prema njima ogromna većina građana ne ponaša sa dužnom skrbi dobrog domaćina. Uza svako pravo dolazi i neka obveza, pa tako i uz pravo vlasništva. Uz naše vlasništvo nad Hrvatskom dolazi i obaveza da je volimo, da joj biramo dobro vodstvo, i da se, u slučaju da nema dobrih vođa, sami uključimo u upravljanje zajednicom. Ako nećemo mi, tko će?