Nova Politika
03.02.2010., srijeda
Zamke statistike
Piše : semper contra U „JL“ 2010-02-01 izašao je članak s nadnaslovom „Hrvatski rekordi“ i glavnim naslovom „U Solinu se najviše rađa, a u Puli propadne svaki drugi brak“. U članku se iznose podaci vezani uz natalitet, smrtnost, broj sklopljenih i rastavljenih brakova, broj samoubojstva i slične kategorije iz domene ljudskih aktivnosti koje su zanimljive državi radi održavanja optimalnog broja stanovnika određenog nacionalnog opredjeljenja, a sve vezano uz pojedene županije. Čitajući te podatke pomislih: evo opet lijepog primjera gdje sami statistički podaci mogu neupućenog čitatelja, koji ne poznaje uzroke zbog čega su podaci upravo takvi kakvi jesu, navesti na poneki pogrešan zaključak. Prvi primjer je tvrdnja da su varaždinske rodilje iz 2008. godine među najobrazovanijima u zemlji što se potkrijepljuje podatkom da je čak 22% rodilja sa završenim fakultetom ili umjetničkom akademijom. Iz toga bi se moglo zaključiti kako je broj obrazovanih žena u ukupnoj ženskoj populaciji u Varaždinu mnogo veći nego u drugim gradovima. Ne tvrdim da možda čak i nije tako, no smatram da razlog tome više leži u činjenici što je varaždinsko rodilište poznato da primjenjuje suvremene načine porađanja (na primjer i u vodenoj kupki) i da zbog toga mnoge obrazovane žene dolaze rađati u Varaždin. Pa čak i iz Zagreba, gdje su uvjeti u bolnicama, recimo to tako, nezadovoljavajući. Dakle, bilo bi točnije tvrditi da se u Varaždinu (varaždinskom rodilištu) porađa najveći broj žena s visokim obrazovanjem a ne da su varaždinske rodilje (dakle one iz Varaždina) među najobrazovanijima. Primjer drugi govori o tome kako je Međimurska županija na prvom mjestu po broju izvanbračno rođene djece, navodno je čak 23,4% djece rođeno u izvanbračnim zajednicama. Uz to četvrtinu od tako rođene djece očevi nisu priznali. Ako se zaboravi ili se ne zna koliki je postotak romskog stanovništava u Međimurju u odnosu na ukupan broj stanovnika te županije, kod kojeg je pojava izvanbračnih zajednica nešto što se ne smatra nekim grijehom, ispada da su stanovnici Međimurja općenito skloniji „praviti“ djecu a da se prije toga ne vjenčaju. Što naravno nije točno. Primjer treći govori o Dubrovačko-neretvanskoj županiji i navodi podatak da je to županija s najvećim prirodnim prirastom u državi. U 2008. bilo je 1462 rođenih, a 1323 umrlih. Opravdano je pitati: koliko je majki od tih 1323 rođenih iz navedene županije, a koliko iz općina u susjednoj državi BiH, čije majke žele da im se dijete rodi u Hrvatskoj. Posljednji, ali u članku ne i posljednji primjer, je grad Zagreb za koji su navedeni podaci kako su u njemu najstarije rodilje, njih 54% bilo je starije od 30 godina. Ovaj podatak je, ako se sagleda u potpunosti, najmanje mističan. U Zagrebu je rodilište u Petrovoj koje prima iz cijele države (pa možda i izvan nje) rodilje iz tako zvane rizične skupine, a tu su prvenstveno one u poodmakloj dobi. Ima tu još statističkih podataka koji se mogu tumačiti na više načina, no meni nije bio cilj komentirati same iznesene podatke. Jednako tako nisam ovo komentirao da bi prozivao autora članka, ili da bi se, ne daj bože, pravio pametan. Želio sam ovim primjerom, koji mi se čini dosta prikladnim, skrenuti pozornost na potrebu ispravnog sagledavanja statističkih podataka, odnosno da nije dobro takve podatke iznositi bez da se oni ne analiziraju, već ih prezentirati samo kao gola činjenica. I na kraju utjeha ženama. U Hrvatskoj muškarci umiru u prosjeku s 69,7 godina, a žene gotovo osam godina kasnije. Pa onda eventualni statistički podatak kako u domovima za stare i nemoćne ima više žena nego muškaraca, ne znači da žene vole više živjeti u takvim domovima nego muškarci, već starih jednostavno muškaraca ima manje budući umiru ranije. |
koji nastoje biti 
, 