Nova Politika

Autor: toluen

Eto zagazili smo duboko i u tu kontroverznu godinu koje se mnogi pribojavaju da bi mogla biti i posljednja u obliku civilizacije koju poznajemo. Da li je doista tako ili je sve to samo nečija izmišljotina? Ako pratite zbivanja u svijetu možete uočiti da se i na prirodnom i na društvenom planu zbiva mnogo stvari koje upućuju na promjene onoga što smo do sada poznavali i da tamo gdje ima dima možda ima i vatre.

Priroda nam eto pokazuje kako usred globalnog "zatopljenja" može biti itekako hladno, ali to je možda i najmanje bitno u nizu potencijalnih stvari s kojima ćemo imati i puno više problema s obzirom na činjenicu da se klima ipak promijenila i postala značajno aktivnija nego što je to bilo prije. Isto se događa i sa stvarima unutar naše planete (potresi, vulkani, slabljenje magnetskog polja) kao i izvan nje (Sunce, nepoznati kometi, asteroidi, planete, vanzemaljci?).

No možda je to sve samo stvar naše vlastite percepcije jer prekratko smo tu da bi se sjećali da je prije više stotina ili tisuća godina bilo možda i gore ili čudnije stanje. Kako god stvari se vidljivo ubrzano mijenjaju i time će se nužno mijenjati i neke naše navike.

Društvene promjene pak ukazuju na ubrzavanje procesa koji transformiraju ovo društvo u dva moguća smjera. Jedan je onaj smjer koji nam nameću elite i u kojem već živimo nekoliko zadnjih tisuća godina, a drugi je potencijalna mogućnost da ovaj svijet konačno spozna i osvijesti zašto živimo tako loše usred sveg tog obilja koje postoji, a koje je danas vrlo nepravedno raspoređeno među nama i tako potražimo svoj put u neku znatno kvalitetniju formu života od ove koju sada poznajemo. Bez ratova, sukoba, mržnje, umiranja od bolesti i gladi i svega čemu sada svjedočimo.

Elite imaju svoju verziju toga puta i ona je već predobro poznata - radikalna depopulacija stanovništva sa nametanjem modela vlasti koji će smanjiti po njih sve realniju opasnost da uskoro zaista ostanu bez svojih beneficija dok istovremeno ono što preživi od populacije bude pod vrlo čvrstom kontrolom kako se ovce slučajno ne bi opet otele nadzoru. I na tome vrlo predano rade.

Sada možete svjedočiti pripremama za jedan potencijalno vrlo opasan sukob na liniji Izrael - Iran - SAD koji može sasvim izvjesno eskalirati i u svjetski sukob sa upotrebom nuklearnog naoružanja i daljnjim potonućem ovoga svijeta u pakao života koji ni sada nije nimalo lak ni jednostavan za živjeti. No ljudi toga postaju svjesni, sve više o tome razgovaraju, razmjenjuju informacije i pokušavaju djelovati - svatko na svoj način - da se ta sve očitija nepravda nekako riješi na način koji nije tako opasan kao put koji nam se sada nameće kao riješenje.

Elite su itekako svjesne tog potencijalnog gubitka svojih još uvijek neprikosnovenih moći tim više što shvaćaju da je jedan od osnovnih razloga za takav razvoj situacije i za njih iznenađujuće brz i snažan razvoj globalne mreže - interneta koji danas omogućava neizmjerno bolji protok informacija nego je to ikada prije bilo moguće. A nemaju ga pod kontrolom - još.

I sada kako bi spriječili da se taj proces nastavi nekontrolirano i po njih opasno širiti - elite dvije svjetske velesile su pokrenule tajanstveno skrivane akcije za donošenje možda i najgorih zakona po demokraciju koje smo ikada imali prilike vidjeti. U SAD su ih nazvali SOPA i PIPA dok je u našoj "dragoj" EU-ropskoj uniji to ACTA. (EU je inače skraćenica od Ekonomski Ubojica). Ti zakoni se bave tobožnjom zaštitom "autorskih" prava jer je definitivno internet postao mjesto na kojem besplatno možete nabaviti kakav god želite multimedijalni materijal. No u pozadini te priče krije se neizmjerno opasnija mogućnost kontrole svih nas u tom smislu da ako primjerice u ovome postu samo spomenete u određenom negativnom kontekstu nečije "cijenjeno" ime (osobe ili firme) vi možete biti kazneno gonjeni bez obzira gdje živjeli na planeti - ako nemate dokaze za vaše tvrdnje, a nećete ih imati jer će biti skrivane kao i do sada.

S druge strane dovoljno je da vam primjerice na vašem USB sticku nađu samo jednu jedinu pjesmu koja je "ilegalno" skinuta (jer nemate dokaz porijekla odakle vam) i vi možete zaglaviti u zatvoru na puno godina + više milijunskom kaznom za "odštetu". Začudo iza te priče ne stoje autori nijednog autorskog djela nego korporacije koje kupuju autorska prava da bi ih skupo prodavali. Sami autori od sveg toga nemaju baš nikakve koristi osim što i sami mogu stradati ako se nađu u sličnoj situaciji i ne mogu dokazati da su zapravo oni autori toga što posjeduju.

EU je svoj ACTA prijedlog zakona dala na parafiranje i potpisale su je 22 veleposlanika EU država u neobičnoj tajnosti u Japanu (EU u Japanu?), a da većina nije zapravo znala kakav prijedlog zakona uopće potpisuju jer se čitava stvar priprema bez ikakve informacije javnosti, ali i dužnosnika o čemu se zapravo radi. Međutim neki među njima su ipak shvatili što su napravili i sada se iskreno kaju zbog toga. Kobna pogreška slovenske veleposlanice u Japanu

Istovremeno pokrenuta je široka akcija kojom se nastoji sprječiti da taj zasada još uvijek prijedlog zakona postane zakon i ovdje Spasimo Internet - Stop ACTA ! imate mogućnost potpisa peticije kojom će se može utjecati na odluku EU parlamenta da spriječi izglasavanje ovog možda najgoreg zakona ikada donesenog u suvremenoj povijesti demokracije.

U SAD je široka akcija prije svega velikih igrača (Google, wikipedija...) kojima ovo ipak ne odgovara, a zatim i akcijama hackerskih grupa pod zajedničkim imenom Anonymous ovime uspjelo doprijeti do kongresa koji je odlučio pričekati sa donošenjem spornih zakona i ipak malo istražiti što se to zapravo skriva u tim zakonima što jasno ukazuje na činjenicu da se itekako isplati aktivno sudjelovati u onim stvarima koje ipak mogu utjecati na način kako će se kretati zbivanja u ovoj civilizaciji. Način za efikasno djelovanje UVIJEK postoji.

Elite neće odustati od svojih namjera sve dok imaju moć u svojim rukama. A ta moć se bazira zapravo na našim neosvještenim izmanipuliranim umovima koji ne znaju stvarnu istinu o mnogo čemu. Stoga je i ovo još jedan od pokušaja da vas dodatno animiram da i sami budete aktivni i istražujete u čemu se sastoje laži i manipulacije zbog kojih neprestano ostajemo u istom lošem stanju, a sve ukazuje na to da ono može biti bitno bolje nego što jest.

I za kraj ovog malog presjeka trenutnog stanja, ali i potencijalnih mogućnosti - u dogovoru sa @Cat - ovdje ostavljam nekoliko video zapisa sa javnih predavanja književnika i autora A.P.Kezelea koji mogu svojim vrlo pozitivnim porukama potaknuti sve vas na razmišljanje o potencijalima koje već sada imamo, koji su još uvijek skriveni u nama, a koji mogu biti istinski nosioci jednog neizmjerno kvalitetnijeg vremena i života nego što ga sada imamo.

:-)

Napisao : Jupi

dana 23.01.2012.


Prvi dojam rezultata referenduma o članstvu Hrvatske u EU : Ulice i trgovi Hrvatske su prazni, vlada šutnja, a ne slavlje i to je jasan i znakovit rezultat referenduma o pristupanju Hrvatske u članstvo EU.


Nismo uspjeli učiniti nemoguće.

Od momenta objave datuma referenduma; uz Božić, - preostalo je bilo tek realnih 20-tak dana - za sve; plakate, letke, organizaciju nadzora, ...
Nismo uspijeli barem taktički odgoditi ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, što bi u ovom političkom trenutku Europske Unije i Hrvatske zasigurno bila najmudrija odluka.

To je bilo daleko prekratko vrijeme, čija je kratkoća namjerno manipulativno nabačena, i to igrom izjava Pusić – Josipović, kojima se u vremenu prije Božića u javnim medijima kalkuliralo o datumu održavanja referenduma, pošto je mnistrica Pusić, uslijed kritika Gonga i same EU, nabacivala potrebu odgogde referenduma radi potrebe za javnom raspravom.
No, onda je neposredno oko Božića predsjednik Josipović, intelektualno i moralno amnezični albino, hladnokrvno odrezao da referendum bude na 22.01. čime je preostalo vrijeme za organizirani rad oporbene koalicije u prirpremi za referendum, bilo daleko prekratko.

Ovo je najcrnja noć u zadnjih dvadeset godina političke povijesti nove i slobodne hrvatske države, jer je okrunjena pobjedom svima očite političke i medijske centralnokomitetske propagande i jednoumnog diktata, a ne demokratske rasprave.

Prvacima oporbene ideje: Roku Šikiću, Željku Sačiću, Ivanu Pernaru i Danijelu Srbu bilo je u glavnom javnom medijskom glasilu HRTV, protupravno, u potpunosti uskraćeno obraćanje hrvatskoj javnosti, dok su istovremeno prvaci državnih institucija, na tom javnom HRTV mediju svakodnevno provodili zagovaranje i direktno pristrano obraćanje Hvatskoj javnosti da se glasuje za članstvo Hrvatske u EU, što je nedopustivo protuustavno i protupravno ponašanje službenika institucija države Hrvatske, jer je takvim njihvim jednostranim političkim diktatom biračima uskraćen izbor i neovisnost mišljenja birača, što je ustavno kažnjivo ponašanje.
Osim toga, već više od 15 godina, političkom korupcijom državne ekonomije i privatnog gospodarstva - katastrofalno je podkopana financijska stabilnost državnih fondova i konkurentna izvrsnost gospodarstva, a nad Ustavom i zakonima politička oligarhija Hrvatske provela je doslovno pravno silovanje unošenjem u njih pravnih neminovnosti odnosa Hrvatske kao članice Europske Unije.

No, bezumnoj drskosti osokoljene hrvatske centralnokomitetske političke vrhuške, nije bilo dovoljno ni neprestano medijsko programiranje hrvatskog javnog mijenja pa je ministrica Pusić u završnom danu pred referendum i konačano javno ucijenila penzionere; da neće dobiti mirovine ako Hrvatska ne uđe u EU, što je protuustavno političko nasilje javnom političkom ucjenom.

Tako je, očajničkim stanjem države i ekonomije, uz permanentni medijski propagandni politički diktat ulaska Hrvatske u EU, i na kraju javnom ucjenom penzionera, proizveden i brojan očajnički društveni pristanak na članstvo Hrvatske u EU kao na svršeni i neophodni politički čin izlaza iz naše vlastite krize, pa vlastodršcima tako nije ni bila potrebna nikakava manipulacija listićima, da bi Hrvatsku uveli u EU.

Rezultat referenduma – tim je političkim i gospodarskim očajem uvjetovan, i propagandistički, i direktnom javnom ucjenom namješten rezultat, i u to nema nikakve sumnje.

Na referendum je izašlo manje od 50% birača; (oko 44%) i od toga je oko 66% odlučilo ZA ulazak.
Tako je ogromna manjina; c.c.a. 28% od ukupnog biračkog tijela Hrvatske, Hrvatsku priključila EU, i tu činjenicu državni javni mediji uopće ne navode.
Referendumska odluka ZA ulazak u EU, je odluka i događaj povijesne i sudbinske važnosti za Hrvatsku državu, pa bi se prema tome trebao sponatano događati i veliki javni happening, barem onih koji su ZA, ali ulice i trgovi hrvatskih gradova i mijesta, u 22:00 sata; gledao sam, bile su potpuno prazne, i ta praznina je bila tako vidljiva i šutljiva, bez iti jedne rakete slavlja, pa je i ovakvim javnim obilježjem tog događaja i javno sasvim jasno da je Hrvatska upravo napuštena i izdana, i da se Hrvati koji su glasovali za EU zapravo skrivaju, svijesni svoje izdaje.

Na HTV-u Šeks - sa zadovoljnim osmjehom upravo je izrekao da s ovim postotkom izašlih birača Hrvatska ne bi ušla u EU da nisu prije dvije godine promijenili Ustav. Doslovno i čisto samo to je rekao.
A ja se pitam - koliko je ljudi do sada u Hrvatskoj jasno primjetilo to nelegitimističko silovanje Ustava Republike Hrvatske, kao i druga provedena silovanja istog Ustava kojima je hrvatska politička oligarhija zapravo silovala i pokidala hrvatski Ustav, i otela od hrvatskog naroda, samo za sebe, pravo upravljanja hrvatskom državom.
Na početku Dnevnika 3 HTV-a, odmah i opet LAŽ : "Hrvatska je ušla u EU odlukom većine građana.".Upravo eksplicite tako sročen zaključak radio i tv nastavili su i dalje ponavljati u svojim vijestima počevši tako graditi i povijesnu laž. Tako drsko netočno i namjerno lažno izrečena vijest u državnom javnom mediju - o rezultatu referenduma također je podložna pravnom progonu.

Zlo je, nema sumnje odnijelo pobjedu, još jednu u nizu.
Izdajice svoga naroda, republike, demokracije i gazitelji čovjeka uopće - vladaju, i pod zaštitom su policije, a od prvaka crkvenog morala, - ne stiže im nikakva osuda, nego dapače – oni su skupa s njima.
Prethodno opljačkani narod, i upravo do katastrofalnih razmjera potkopana država, sad su do kraja izdani i prevareni, a odgovornost za budućnost Hrvatske, po starom hrvatskom sindromatskom običaju, naši vlastodršci su prebacili na EU gospodare.

Ulice Hrvatske tonu u uobičajenu i gluhu noćnu šutnju.

U ovom sudbinski povijesnom trenutku za Hrvatsku, na ulicama hrvatskih gradova i mijesta – nema nikoga, prazno je, vlada šutnja. Nema nikakvog slavlja.
Pitanje je jednostavno – što nam se to događa, jer je rezultat ovog referenduma sasvim očit na ulicama hrvatskih gradova i mjesta, a taj rezultat je – šutnja, a ne slavlje.

Autor : KoDan

Izvor : http://komentar-dana.net/2012/01/eutanazija/, prenosi Drava


EUTANAZIJA

Mijenjati ustav jedne države zbog postizanja političkih ciljeva bratskih, neoliberalnih stranaka, isplati se. Isplati se tim strankama, naravno. Pokazao je to jučerašnji “praznik demokracije” u Hrvatskoj, kako je referendum nazvao jedan od najodbojnijih i najantipatičnijih političara u povijesti, Ivo Josipović.
Pokazao je referendum o ulasku Hrvatske u EU da “argumenti” o tome kako je većina građana glasala za stranke koje se zalažu za ulazak Hrvatske u EU vrijede koliko i “autori” tih argumenata. Bili oni političari, mediji ili analni litičari. Građani nisu ni imali nekoga izbora, a za HDZSDP su glasale njihove stranačko-navijačke vojske, pojačane umirovljenicima i biračima manjeg zla.

Odaziv od bijednih 43,51 % čini jučerašnji referendum pobjedom partitokracije. Odaziv od bijednih 43,51 % nije praznik demokracije. Odaziv od 43,51 % njena je sahrana. Ali za neke su i sahrane praznik, jer mogu na svom klaviru odsvirati requiem.

Što uopće imaju slaviti Josipović, Milanović, Kosor i ini? To što su im građani Hrvatske odazivom na referendum pokazali da im se gade oni i njihova kampanja prijetnji i laži? Da im se gade oni koji vrište protiv EU iz šovinističkih razloga, baš kao što im se gade i Vesna Pusić i njena “europska” ekipa?

Ono što mogu slaviti njihova je pobjeda nad građanima Hrvatske i demokracijom. Pobjeda ostvarena predajom, odustankom građana Hrvatske od borbe za same sebe. Urodila je kampanja puna lažnih anketa, lažnih izjava i lažnih ljudi totalnom rezignacijom. Građani Hrvatske shvatili su da su izabrali tuđe sluge, a ne svoje zastupnike i vladu.

Odaziv od 43,51 % i slavlje nakon objave rezultata referenduma pokazali su sav sjaj bijede hrvatskog političkog establishmenta.
Sada, kada su imali priliku zaokružiti ono legendarno protiv (a kako glasaju već 20 godina), građani Hrvatske izabrali su drugi oblik poruke što misle o hrvatskoj politici i o EU.

Ulazak Hrvatske u EU na temelju ovog referenduma skoro je potpuno jednak ulasku Hrvatske u NATO bez referenduma. Referendum je legalan, jer su politički ljigavci promijenili najviši zakonski akt jedne države, akt koji ne bi trebao biti podložan dnevno političkim promjenama. Legalan jest, ali legitiman nije baš baš nimalo.
Tu promjenu ustava u potpunosti su zloupotrijebili, a promjenu koja se tiče nezastarijevanja privatizacijske pljačke nisu niti pokušali upotrijebiti. Ulaskom u EU više nikada neće biti ni upotrijebljena. Toliko o poštenju Ive Josipovića, Zorana Milanovića, Jadranke Kosor i inih. Njihovo poštenje nije ni 43,51 % vrijednije od poštenja Ive Sanadera. Još jednog zagovornika EU. Kao ni onih zagovornika EU koji se nadaju da će im njihovo javno očitovanje o tom pitanju donijeti smanjenje zatvorskih kazni.
Jer EU velikodušno nagrađuje svoje sluge.

Sluge koje će za nekoliko godina odbiti svaku odgovornost za uvođenje Hrvatske u EU, a kada stvari krenu nizbrdo i kada građani Hrvatske budu morali ratovati za interese bogatih gospodara EU. Reći će da su tako odlučili građani Hrvatske. Ali, ta isprika ovaj put ne važi. Ne važi baš zbog njihovih ustavnih manipulacija. Većina građana Hrvatske neizlaskom je pokazala što misli o svemu tome.

Zahvaljujući “ljudima” koji su ustav pretvorili u radnu bilježnicu, po kojoj se stalno piše i briše, i pušačima njihove propagande koji su jučer zaokružili ZA, građani Hrvatske tek će sada u punoj snazi moći osjetiti što znači neoliberalizam. Moći će osjetiti što znači biti nemoćan dok tvoji, “narodni” zastupnici donose zakon za zakonom i govore: “…morali smo to izglasati, jer to je propis EU…da nismo bili bi sankcionirani…”. Moći će saznati da se iz EU ne može izaći onako kako su nam pričali, pardon, lagali.

Moći će uživati u tome da im fašistički dvojac Merkozy (ili neki drugi u budućnosti) radi o glavi, baš kao što rade Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, Portugalu, Irskoj, Slovačkoj i inim članicama te “demokratske” organizacije koja se krije iza ta dva slova – EU.
A sve zato da bi hrvatski političari, predvođeni Vesnom Pusić, posjeli svoje smrdljive guzice u briselske fotelje i napokon se maknuli od građana Hrvatske koje toliko preziru, a što su najbolje pokazali navedenom promjenom ustava i uvođenjem Hrvatske u NATO (btw, gdje su ti gospodarski efekti ulaska u NATO koje su nam obećali?).

Nedjelja, 22.01.2012. ostat će zabilježena kao datum na koji su političari (ako se tako mogu zvati u originalnom značenju te riječi), njihove medijske sluge i analni litičari nazdravljali čašama šampanjca.

Nazdravljali EUtanaziji demokracije i slavili svoju pobjedu nad građanima Hrvatske i nad demokracijom.

Sada još da zakonski reguliraju medicinsku eutanaziju, pa da svi možemo mirno zaspati, a njih pustiti da na miru uživaju u svojim foteljama i praznicima. Da uživaju u svojoj demok(u)raciji.“

Pozdrav vama 650 000.

Piše : Gordian Knot

Zasto dobar dio Europskih (i svjetskih) gradova ima zestoke prosvjede protiv neofeudalizma, dok se u nekim zemljama vec tradicionalno ocekuje spas od modernih robovlasnika, iako taj spas nikada u povijesti ni od koga nije dosao?


"Kultura je test inteligencije. I oni koji joj se pridruze padaju na tom testu." - Terence Mckenna





Memi - osnovne jedinice intelektualne ili kulturoloske informacije, funkcioniraju na istom principu kao sto geni funkcioniraju u bioloskom zivotu - kao sto se geni sire sa tijela na tijelo spermom ili jajascima u slijedecu generaciju, tako se memi sire sa mozga na mozak procesom koji se, u sirem smislu rijeci, moze nazvati "imitacija". Otud dolazi osnova rijeci - "memetika".

Primjeri mema su raspolozenje, moda, ideje, fraze, obrasci ponasanja, stilovi graditeljstva, stilovi zivota.
Kada se plodan mem usadi u vas um, on pretvara um u stroj koji mu sluzi za vlastito sirenje i razvoj, kao sto i virus parazitira u genetickom mehanizmu napadnute stanice. Memi prezivljavaju zahvaljujuci upravo cinjenici da ih ljudi prenose ljudima, veritkalno, sa generacije na generaciju, ili horizontalno, prijateljima ili rodjacima, pomocu medija ili zabave. Neki se sire brzo poput zeceva, ali su kratka vijeka (poput ljetne mode), dok se drugi sporo reproduciraju, ali su prisutni stoljecima (poput religijskih i tradicionalnih obrazaca).

Neki memi prezivljavaju bolje od drugih, i skupljaju se u komplekse mema, tvoreci tako organizirane sisteme vjerovanja, poput religija ili naucnih teorija. Neki memi se transformiraju u potpuno pogresno shvacene ideje (tradicije, ponavljajuci obrasci razmisljanja i ponasanja koji nemaju svrhu u danasnjem zivotu, cak do mjere da su kontraproduktivni i stetni).

Ideju memetike i mema prvi je uveo Richard Dawkins u posljednjem poglavlju svoje genijalne knjige "Sebicni Gen". Kasnije se ideja mema prosirila i donijela mnoga nova saznanja, cak i matematicke modele sirenja mema u odredjenim populacijama i kulturnim sredinama.

Preovladavanje odredjenih mema na odredjenim podrucjima, kao i u odredjenim nacionalnim ili kulturoloskim skupinama je sada mnogo jasnije, i ne mora se pripisivati genima, zlom ili dobrom srecom, 'ukletoscu' itd, ako se uzme u obzir da se u zatvorenim sredinama, gdje su razvijeni odredjeni memeticki kompleksi, neki memi lakse prihvacaju i sire od nekih drugih. Na taj nacin se stvara karma i privlace samo odredjeni rezultati.

Niza razina shvacanja katolicanstva je rezultirala memom "patnja je dobra", kao i mem zrtvovanja i klanja. Rezultat imamo - Meksiko, Brazil i slicne zemlje koje su poznate po erupcijama nasilja. Takodjer imamo zajednicku osobinu - prigovaranje i zaljenje, dok je recimo u Juznoj Aziji preovladavajuci mem da gubis obraz ako se zalis - i zbog toga ljudi iz tog dijela svijeta, nikada nece nekoga opterecivati svojom patnjom, niti nekome pokusati nametnuti osjecaj krivice za svoje nedostatke. Mogli bi sortirati najutjecajnije meme odredjenog prostora, osvjestiti ih i svjesno ih ici mijenjati, da bi dosli do zeljenih rezultata. Upravo zbog toga sam uvjeren da su kreatori nekih religija i ideologija namjerno ubacivali odredjene meme na kljucna mjesta, znajuci da ce nesvjesne mase pasti pod utjecaj i biti podlozne manipulaciji i prihvacanju patnje kao jedinom vidu zivota na Zemlji.

Richard Brodie je podijelio utjecaj mema na 3 faze:

1. faza - kada se rodimo, mem za memom nas zavodi, memi koji su prisutni tisucama godina u ljudskom rodu. Nasi prvi memi ulaze u nase umove.

2. faza - mozak nam je pun raznih mema, i stvaramo mapu zivota koja nam se cini smislenom. Jezik, geometrija, boje, fizicki koncepti, price i mitovi koji nam daju sistem vrijednosti - mapa zivota i svijeta stvorena od mema koji se krecu tisucama i stotinama godina oko nas.

3. faza - kada memi sute, onda osjecamo da imamo svrhu zivota, i osjecamo kada zivimo smisleno ili besmisleno. Smisao nisu ciljevi. 3. faza dolazi kada (ako) postanemo svjesni da nam se u glavi nalaze tisuce i tisuce mema, koji se medjusobno bore za utjecaj na nas um, javlja se svijest o mogucnosti da mozemo utjecati na ishod te borbe. Dok ne postanemo svjesni postojanja mema, ta mogucnost ne postoji, i zivoti su nam predani na milost i nemilost memima, odnosno onima koji su nam ih usadili.

Utjecaj na bitku mema u nasem umu se moze postici u 3 koraka:
1. uocavanjem mema
2. odvajanjem od njih (emotivno, mentalno)
3. dolaskom do saznanja o svrhi naseg zivota

Kada se ta tri koraka ostvare, tada mozemo birati meme svjesno. I to one meme koji nam pomazu da ostvarujemo svoju svrhu, i to je treca faza utjecaja mema.

Birajuci meme koji su u skladu sa nasom svrhom postojanja, biramo meme koji nas cine snaznima, ispunjenima, zadovoljnima, jer osjecaj smisla zivota objedinjuje sve te osobine.

Na prvom nivou - nismo svjesni utjecaja mema (koliko je takvih ljudi oko nas, tragedija)
Na drugom - svijet vidimo kao cvrsto, razumno tijelo sa kojim vrsimo interakciju shvacajuci pravila
Na trecem nivou - shvacamo da je svijet slika koja moze biti obojana, instrument na kojem se moze svirati, komad kamena kojem mozemo oblikovati, sve u skladu sa nasim smislom zivota. Mozemo ga koristiti u dobre ili lose svrhe. Ako biramo dobro, dobro nam se vraca, ako biramo zlo, zlo se vraca.

Prvi nivo - nerazumijevanje i strah
Drugi nivo - razumijevanje, ali i granice, jer mapa svijeta nikada ne moze biti tocna kao svijet.
Treci nivo - imamo viziju i primjenjujemo je na svijet oko nas.

Kad dostignemo treci nivo, pocinjemo shvacati da svijet nije labirint kroz koji trebamo navigirati, vec beba koju treba odgojiti. Dajemo li joj ljubav, jasnocu, mogucnosti, stvaramo od nje osobu koja ce biti zadovoljna, velikodusna i uspjesna osoba.

Dakle, osvijestimo meme koji nam ne dozvoljavaju da ispunimo svrhe nasih zivota, a primjenimo one koji su tu da nam pomognu u tome. Lista stetnih mema bi trebala biti javno objesena kao sto je i Martin Luther objesio svoje teze kada se bunio protiv dominacije Pape :-)


Selfish Gene - Richard Dawkins

Virus of the Mind - Richard Brodie

Piše : Toluen

Ovdje na blogu govorimo otvoreno o problemima s kojima se nosimo kao ljudi i kakve su oni stvarno prirode. To pokušavamo argumentirati ne samo sa aspekta stvarnih razloga procesa vezanih uz EU nego općenito zbog čega je zapravo ovaj svijet u tako lošem stanju u odnosu na potencijale koje ima.

Ako pak pogledate broj ljudi koji su rekli NE za ovakav način stvaranja asocijacije radi se o respektabilnih 650 000 ljudi. Zamislite da imate 650 000 ljudi koji su svjesni onoga na što ovdje upozoravamo i koji svojim vlastitim djelovanjem rade na proširivanju upravo tih naših potencijala o kojima govorimo. To je neizmjerno velika snaga.

I kada bi se tu snagu moglo kvalitetno mobilizirati (ne u vojnom smislu nego kreativno-stvaralačkom) - kada bi to zaista bilo moguće - ma nema te elite ni sile koja bi to mogla zaustaviti nikakvim muljažama kao što to sada radi.

Naravno da nije svih 650 tisuća na tom tragu, ali ima ih jako puno koji jesu i ono što treba napraviti je - povezati te ljude na dobar, zdrav, kreativan održiv i stalno evolutivan način. To je proces, koji traje i nije nemoguće za realizirati. Sve na čemu se predano radi prije ili kasnije se može i ostvariti i sve to na posve legalan i legitiman način bez sukoba sa ijednim zakonom. Elite se ne može pobijediti silom nego isključivo znanjem.

Protiv sam bilo kakvog oblika nasilja i prisiljavanja bilo koga da mijenja stavove zato što to netko tako kaže. To može i mora biti samo na osnovi jasnih i dokazanih argumenata temeljenih na istini, korektnom međuodnosu, a kada to zaista i postignete tada priroda stvari sama određuje dinamiku procesa mijenjanja i širenja bilo koje ideje.

Stoga je dio onoga što bi trebao biti naš cilj (da tako kažem) - pokazati kako se može živjeti bez uništavajućih stvari kojima nas elite zasipaju razvijajući upravo na znanju bazirane mogućnosti realizacije samodostatnog i ispunjenog života u kojem ne mora nedostajatni ništa osim otrova, pritisaka i svega onoga što čini ovaj naš život tako bolesnim i izvitoperenim. Razvoj stvarnih potencijala na prirodan, evolutivan način uz istinsko zadovoljstvo postojanja bez laži, manipulacija i neistina.

Mislim da shvaćate što želim reći.

Dosta je gubljenja energije na sukobe i razaranja, upotrijebimo tu energiju za stvaranje znanja, sposobnosti i vještina koje mogu realizirati život dostojan čovjeka sretnog i zadovoljnog sukreatora vlastite sudbine.

Naravno da to neće ići glatko jer za sada još uvijek nije jasno što zaista treba na tome planu raditi, ali ako imate ovaj osjećaj da se to može onda će se u potrazi za time početi same pojavljivati razne ideje i vizije u kojem smjeru treba ići da se to i manifestira.

Ovo nije samo puko motiviranje da se sada ne osjećate loše - nema razloga za to, jer nismo još ni pokušali realizirati te naše skrivene potencijale koji postoje i strpljivo čekaju da budu prepoznati.

Stoga opet ponavljam ne gubite volju ni vjeru pred iluzijama koje nas nastoje obeshrabriti da ne shvatimo koliku zapravo snagu već imamo na raspolaganju samo je ne znamo pokrenuti.

:-)

Izvor: Business.hr

Prof. dr. sc. Anđelko Milardović za Business.hr govori o svoja "Tri eseja o euroskepticizmu".

Autor: Miho Dobrašin

Jedna televizijska emisija i jedan razgovor o temi euroskepticizma bili su presudni da se u praskozorje referenduma za ulazak Hrvatske u EU pojavi knjiga na tragu kritičkog diskursa o EU, u socijalnom okružju u kojem nema nikakve komunikacije građana i vlasti, zabrinjavajućeg demokratskog deficita i (post)totalitarne svijesti koja na euroskepticizam i euroskeptike gleda kao na “unutarnje neprijatelje”, “natražnjake”, “primitivce”, “ruralni element” i “nacionaliste”, ne poštujući demokratsko pravo na razlike i toleranciju različitih i drugih.

Baš zbog te nepodnošljive atmosfere nastala je i ova knjiga koja brani pravo na razlike, na toleranciju i demokraciju, a protiv je novoga mračnog doba dogmi koje se “krčkaju u loncu” sekularnog fundamentalizma.

Tako u uvodu “Tri eseja o euroskepticizmu”, prezentirana jučer u Zagrebu, piše autor Anđelko Milardović, voditelj Centra za politološka istraživanja i znanstveni savjetnik u trajnom zvanju Instituta za migracije i narodnosti. Milardović je svoja razmišljanja podijelio i s Business.hr-om.

Tonovi kojima opisujete stanje pred referendum zvuče prilično zastrašujuće.

U Hrvatskoj je na djelu metodologija kojom se veliki dio populacije ocrnjuje, sotonizira i označuje. Nije normalna atmosfera gdje se drugima i drugačijima ne daje pravo na legitimiranje bez posljedica. Riječ je o novom tipu nasilja moći kojeg provode različite institucije, mediji, agencije za odnose s javnošću i eurounionističke stranke. Temeljna pozicija tog tipa svijesti je dogma i isključivost.

Tvrdite dakle da dio građana nema jednaka prava. Prema tome u Hrvatskoj ne postoji prava demokracija?

Ne postoji. Hrvatska je zemlja gdje je mišljenje kontrolirano, gdje vlasnici medija, napose oni izvana, određuju kako će se nešto prikazati i gdje se identificiraju s aktivnom državnom politikom. Kada je riječ o EU na djelu je sjevernokorejski program propagande. Ja kao istraživač ne volim kontrolu mišljenja.

Kažete da ovoj temi i istraživačkom diskursu vodeći hrvatski mediji ne žele dati prostor, odnosno da ju potpuno izbjegavaju. Da li ste kao priznati politolog dobili priliku o govoriti o ovom o čemu pišete u knjizi?

Zasada ne. No postoje neke naznake. Naime, neki su mi rekli da će razgovarati samnom čim prođe referendum. Novinari izbjegavaju ovakve osobe da ne dožive neugodnosti. Inače, za druge manje bitne teme redovito me zovu.

Kako komentirate poziciju HRT-a kao javnog servisa kojem bi zadatak trebao biti informiranje građana sa svih aspekata EU-a?

HRT je poput svih drugih medija, bez kritičkog diskursa, sa strogo biranim osobama koje afirmira.

Iz toga proizlazi da su građani neinformirani, a do referenduma su još samo dva dana.

Definitivno nije uspostavljena nikakve komunikacija vlasti i građana, a nalazimo se minutu do referenduma. Čitavo ovo vrijeme isključeno je svako kritičko mišljenje. Komunikacijska strategija Vlade temelji se na premisama indoktrinacijskog diskursa i sekularnog fundamentalizma. Ona je zapravo na rubu totalitarnog incidenta sa vrlo izraženim obilježjima mentalnog nasilja. Vladina propaganda podcjenjuje intelektualno mišljenje.

Vaše promišljanje na tragu je zaključka poznatog njemačkog filozofa Jurgena Habermasa,kojeg uostalom i spominjete u knjizi, i koji tvrdi da se EU nalazi u fazi postdemokracije. Habermas upozorava da čitavom projektu prijeti propast ukoliko se elite ne približe građanima.

Postdemokracija polazi od toga da su građani statisti, navijači i tek pasivni objekti koji nemaju utjecaja na ništa. U takvom postdemokratskom društvu oligarhija organizira i provodi procese. Ovakvu situaciju građani osjećaju u svim zemljama Europske unije, ali isto tako i u Hrvatskoj.

Hrvatska bivša premijerka i predsjednik potpisali su ugovor s EU-om na isti dan kada su Britanci rekli Ne zajedničkom ugovoru o usklađivanju fiskalnih politika. Jedne britanske novine tada su objavile tekst pod naslovom “Znaju li oni (Hrvati) nešto što mi ne znamo?”. Od kuda toliki raskorak u entuzijazmu glede EU-a?

U Hrvatskoj je na djelu nametnuta opcija na konceptu prema kojem nema alternative članstvu u EU. Dakle, u najnezgodnijem trenutku, kada eto i Britanci kažu Ne, Hrvatska euforično viče Da. A da pritom mi niti ne znamo kako će čitava priča oko EU završiti. Ima li ova Vlada alternativnu strategiju ako stvari u EU krenu na gore? Što će biti s nama ako se situacija u EU dodatno pogorša?

Promišlja li hrvatska akademska zajednica takve scenarije? Kako vidite njene aktivnosti uoči referenduma?

Veći dio akademske zajednice gurnut je u propagandnu ulogu koju određuju vlasti. Metodologija društvenih znanosti koristi se za indoktrinaciju. Malo je studija izrađeno s kritičkim preispitivanjem problematike EU-a.

Ima li alternative ulasku u EU?

Oni koji se tako snažno zalažu za brzi ulazak u EU trebali bi dokazati da je nema. Neka to dokažu. Neka dopuste raspravu kojom bi većina mogla doći do tog zaključka. Ako nema alternative, a mi uđemo u prostor krize, poremećaja i propadanja projekta, koja će onda biti alternativa? U Hrvatskoj nema rasprave o konceptu, nema promišljanja o scenarijima Europe.

Kada hrvatski političari govore o EU, koriste izraz Europa. Tvrde da je referendum o EU pitanje za ili protiv pripadnosti Europi.

Europa je geofizički i kulturni entitet, a EU poseban političko-ekonomski entitet. Ako je netko protiv EU-a nije protiv Europe. Europa je kulturno-civilizacijski sustav kojeg treba razlikovati od ekonomsko-političkog sustava.

Brojni europski mislioci napominju kako danas EU, taj političko-ekonomski sustav, nema prave lidere, istinske vizionare. Posebno ne ukoliko se usporede s osnivačima EU-a.

Jedina vrijednost EU-a je ona kako su ju zamišljali njeni osnivači. Prostor vječnog mira. Ta ideja mira najveći je kapital EU-a. Sve ostalo je neizvjesno. U odnosu na početke stvaranja projekta vizionara više nema. Upravljanje je prepušteno tehnokratima. Već je sada izveden udar tehnokracije na demokraciju što možemo vijedjeti u brojnim institucijama i zemljama poput Italije i Grčke. Trenutno se demokracija može suspendirati u svim zemljama, a na čelna mjesta postaviti tehničke upravljače. U posljednje vrijeme agencije za dodjelu kreditnog rejtinga sve određuju. Postaje jasno kako financijska oligarhija kreira stanje u svim društvima, a vlade su pritom u strahu hoće li im netko reći da su im obveznice smeće.

U knjizi naglašavate kako u EU nisu sve zemlje jednake s obzirom na količinu moć, već ih svrstavate u lige što u određenoj mjeri podsjeća nogometnu klasifikaciju.

U prvom krugu moći, odnosno Prvoj ligi Zapad nalaze se Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija (do krize 2011.), Nizozemska, nordijske države i Poljska. Druga liga Zapad čine južnoeuropska EU, tj. Španjolska, Grčka i Portugal. U Trećoj ligi Zapad su postkomunističke članice EU.

Gdje vidite Hrvatsku uđe li u EU?

U Trećoj ligi Zapad!

Što će se dogoditi kaže li većina građana Da na referendumu, odnosno što se može očekivati bude li odgovor Ne?

U oba slučaja odgovor je – ništa. Ići ćemo na posao i na kavu kao i svaki drugi dan. To će biti volja građana. Bude li odgovor Ne, referendum će se ponoviti uz pretpostavku komunikacije s građanima. No to će biti poruka oligarhiji da ne mogu bez građana, da ne mogu bez tog jednokratnog anketnog pitanja.

Elite povremeno moraju pitati građane za mišljenje, uoči izbora ili na referendumu. Upravljačka elita danas se ponaša paternalistički te demonstrira onaj model demokracije koji je vrijedio na samom začetku demokracije, odnosno kada je politika bila stvar elita.

Nedavno ste upozorili i na manipulaciju anketama?

Ne vjerujem u ankete. One su u funkciji stvaranja pristanka, a pitanja se postavljaju sugestivno. Anketama se želi ishoditi pritisak, pumpa ih se preko medija čime služe za nagovaranje. Zbog toga su različiti podaci anketa Eurobarometra i anketa koje naručuje ministarstvo vanjskih poslova i koje uvijek pokazuju znatno veći postotak onih koji su za ulazak u EU.

Da li je trebalo odgoditi referendum?

Trebalo ga je odgoditi za pola godine ili godinu dana da se vidi što će biti s EU. Trebalo ga je odgoditi i zato da Vlada otkloni nedoumice i skepse. U tom slučaju vjerujem da bi većina rekla Da. Pod ovakvim uvjetima EU mnoge odbija jer osjećaju da su objekt svršenog čina. Ovo što ja sada govorim većina misli, no nemaju komunikacijski kanal za to reći. Oni, pak, koji to mogu ne žele.

Tko su euroskeptici u Hrvatskoj?

To su heterogeni društveni slojevi na koje otpada oko 45 posto populacije. To su oni ljudi koje Vlada želi ocrniti, označiti i koje smatra primitivcima. A riječ je o različitim skupinama ljudi od studenata i srednjoškolaca do umirovljenika, od ljevice do desnice, od intelektualaca do radnika.

Njihov broj u EU raste, a samo u Hrvatskoj euroskepticizam nije legitimna pozicija. Zanimljivo je da je taj fenomen posebno prisutan kod mladih, što politička elita pripisuje nedovoljnoj informiranosti. No upravo su mladi najinformiraniji dio društva budući da se služe stranim jezicima, novim tehnologijama i da putuju.

Euroskepticizam je reaktivni fenomen koji reagira na podražaj. Njegova referentna točka je integracija, a prema njenoj količini pojavljuju se i različiti oblici euroskepticizma. On, dakle, proizlazi iz dinamike.

Kako vi vidite EU u nadolazećim mjesecima i godinama?

Dok bude funkcionirala osovina Njemačka – Francuska, centra na bazi novog franačkog carstva, bit će i EU. Na ovakve heretičke misli dogmatsko mišljenje odmah zahvati svrbež , jer se na taj način ljulja ju temelji svijesti koja idealizira stvari, a postavljaju se stvari onakve kakve one realno jesu.

A što je u EU realnost za pojedinca?

Pitanje je kako će se većina snaći. Za većinu će letvica biti postavljena previsoko. Pitanje je mogu li svi biti Blanka Vlašić. Ključno je ovladavanje tehnologijama, stranim jezicima, stjecanje samopuzdanja i samopoštovanja u odnosu na druge. Kada se racionalno, hladno pristupi ovom pitanju jasno je da nije sve tako jednostavno.

Svakako moramo biti svjesni da je EU ušla prije u Hrvatsku, nego Hrvatska u EU. To se vidi kada se pogleda struktura vlasništva u Hrvatskoj. A EU štiti svoje interese.

Izvor : http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/mesic_je_imao_tek_dva_posto_podrske_a_rockfeller_je_znao_da_je_on_novi_predsjednik____/540992.html


Mesić je imao tek dva posto podrške, a Rockefeller je već znao da je on novi predsjednik!

Publicist i voditelj emisije Na rubu znanosti govori o panici koja je zahvatila hrvatske političare koji u strahu od neulaska u EU prijete vlastitom narodu, secira njihove veze sa svjetskim moćnicima koji ih drže na uzdi, te objašnjava zašto ne treba vjerovati hrvatskim novinama.


Autor: Damir Kramarić|


U vrijeme kada političari poput Vesne Pusić sve otvorenije i sve nervoznije govore da ćemo, ako ne glasamo za ulazak Hrvatske u EU, propasti, da će nas zadesiti glad i siromaštvo, Krešimir Mišak u svojoj kultnoj emisiji 'Na rubu znanosti' ugošćuje redom stručnjake koji na brojnim primjerima pojašnjavaju da je Europska unija ustvari nedemokratska totalitarna tvorevina koja će s vremenom postati još centraliziranija, u kojoj će siromašni biti još siromašniji, te koja će zbog težnje ka daljnjem gušenju demokracije i sloboda postati doista prava fašistička tvrđava.

Kako vam 's ruba znanosti' izgleda skori mogući ulazak Hrvatske u EU?

- Čim čovjek otvori samo jedno krmeljavo oko, vidi da je u priči o Europskoj uniji riječ o svjesnoj laži i manipulaciji. To se jasno vidi, između ostalog, i po zanemarivom postotku odlučivanja koji bi Hrvatska imala u EU, premda valja znati da tamo u stvari nitko ne odlučuje, odnosno odlučuje Europska komisija koja je nadnacionalna struktura. Definicija spoja tako nedemokratske i centralizirane vlade i korporacija zove se fašizam. U kojoj mjeri svaka odluka Europske unije ide u korist korporacija, može se pročitati u svim dnevnim novinama. Danas smo, međutim, zasuti iznošenjem gomile floskula tipa: 'Moramo ući u europsku obitelj' ili 'Nikad nećemo odlučivati sami o sebi više nego kada uđemo u EU', pa onda svi koji tako ne misle ispadaju nekakvi ognjištari odnosno primitivci. Među onima koji su protiv ulaska Hrvatske u EU ja međutim nisam ni jednog takvog sreo.

Što mislite zbog čega Vesna Pusić prijeti u stilu: 'Što vam je ljudi, ako ne uđemo u EU, nećete dobiti mirovine'?

- Čim daje tako agresivne izjave, to znači da nešto ne ide po planu. Vjerojatno bi referendum mogao završiti onako kako nisu očekivali, pa su im preostale jedino prijetnje i zastrašivanje naroda.

Zbog čega u javnosti prevladava stav da su oni koji su protiv EU neobrazovani i primitivni, dok su ovi drugi napredni i pametni?

- To je propaganda. Jedan politolog tako tvrdi da ćemo otići u novu Jugoslaviju ako ne uđemo u EU. Ta tvrdnja je tako glupa i nerealna da me od nje oči peku. No onima koji manipuliraju, istina nije važna. Jedna od uspješnih metoda manipulacije je i stavljanje etiketa. Danas mnogi jako paze na političku korektnost, što je u stvari jednoumlje gore od bilo kojeg dosadašnjeg. David Icke ih naziva robotskim ljevičarima. Pri tehnici lijepljenja etiketa unaprijed se zna što je dobro, a svako drugačije mišljenje dobiva etiketu zbog koje se svi boje bilo što reći. Možeš dobiti etiketu ksenofoba, rasista, homofoba, pseudoznanstvenika, desničara i slično. U našim novinama ima mnogo takvih primjera. Čitao sam intervju s čovjekom koji vodi nekakvu stranku Finaca. Ništa posebno nije rekao, no u naslovu je istaknuto da je to ekstremni desničar i ksenofob. Znači, mi ne trebamo doći do zaključka već nam je on odmah nametnut. Čim nam prezentiraju činjenice, odmah daju upute što iz toga moramo zaključiti.

Kako objašnjavate da baš sve hrvatske parlamentarne stranke podržavaju ulazak Hrvatske u EU, iako je velik dio naroda protiv? Ne bi li političari trebali predstavljati narod?

- I tu se odgovor krije iza priče o etiketatama. Riječ je o nekoliko kategorija ljudi. Prvi su oni koji su, pjesnički rečeno, hipnotizirani, koji su nasjeli na propagandu i onda pričaju i prenose dalje. Misle da su informirani, a nisu. Etikete koje su nalijepljene sprečavaju ih da odu u određena područja i vide o čemu se tu radi. Na drugoj razini su sitna koristoljublja. Svi se hoće uguziti na dobro plaćena mjesta gdje se ništa ne radi. Nevjerojatno je mnogo ljudi spremno prodati se za sitnu lovu. To se pokazalo kad je CIA kupovala novinare te kad je kasnije obznanila da ih možeš kupiti za sto dolara. Ima međutim i jedan broj ljudi koji su duboko unutra i koji svjesno lažu. Ne misle oni da je EU napredna, već namjerno lažu. Nije im, naime, nepoznato da EU nije nikakva demokracija, već da je to diktatura kroz legislativu. Čak nije tajna da je EU rezultat zakulisnih djelovanja određenih skupina. Ne moramo se tu baviti teorijama urote. Postoji knjiga 'Tajna povijest Europske unije' koja to detaljno opisuje. Povijest EU je, dakle, manipulacija duga pedeset i više godina. Kad vidimo da je Sarkozy postavljen od Bilderberga, da je Anglea Merkel na isti način postavljena, da je Cameron instaliran od Bilderberga, da imamo predsjednike i premijere koji dolaze iz svjetskih banaka, da su vodeći političari ili iz Trilateralne komisije ili su Bilderberzi ili Goldman Sachs, onda trebaš biti slijep da ne vidiš da je to sve isto. Na hrvatskoj razini također su ljudi sa zadatkom. Ti ljudi nisu izabrani slučajno. To se vrlo lijepo može pratiti već desetak godina.

Na koji način? Možete li se sjetiti nekog političara koji javno govori da je puk preglup da odlučuje te da političari moraju odlučiti umjesto njih?

- Naravno. Najbolji primjer je bivši ministar Božinović koji nas je ugurao u NATO i koji je rekao da je referendum suprostavljen demokraciji. Kazao je: Ako imamo predstavničku demokraciju, što će nam referendum? Jer se tobože ne može očekivati od građana da pročitaju sve te pravne akte te da donesu ispravnu odluku. No pitam se jesu li saborski zastupnici pročitali te silne dokumente na tisuću stranica. Obje ruke mi reži da nisu. S druge strane imamo priču o takozvanom 'uspjehu referenduma'. I upravo ta floskula 'uspjeh referenduma' odgovara na pitanje tko govori da su kod nas ljudi preglupi da bi sami ispravno odlučili. Referendum je sam po sebi uspješan, jer predstavlja glas naroda. Ne može se govoriti o uspjehu referenduma tako kako se kod nas govori. Hrvatski političari kažu: Nadamo se da će referendum biti uspješan. I ja se nadam, samo se bojim da ne mislimo na isti rezultat. Iluzija je, dakle, da su političari neovisni. Oni imaju svoje šefove. I kad bi se čovjek malo udubio, mogao bi naći indicije koje vode svakoga od njih prema nekome.

Imate li konkretan primjer?

- Imam. Jedan zagrebački političar nedavno mi je prepričao razgovor koji je prije više od deset godina vodio s Rockefellerom četvrtim. Kazao mu je tada da ima svog čovjeka koji će biti novi predsjednik Hrvatske. Nije se, međutim, mogao sjetiti imena budućeg predsjednika. Naš političar pokušao je pogoditi. Pitao je je li ovaj, je li onaj, na što je Rockefeller odmahivao glavom. I tek kada ga je upitao za Mesića, odgovorio je: Da, Mesić je taj. Nakon povratka u zemlju u čudu je čitao da Mesić ima svega dva posto glasova u anketama. No kasnije se dogodilo 'čudo'. Znalo se unaprijed da će tadašnji autsajder pobijediti na predsjedničkim izborima. Na taj način mogu se pratiti ljudi koji su dolazili s torbama s lovom, potplaćivali ljude na radio stanicama i slično. Kad su Matu Granića, primjerice, prije nekoliko godina pitali što ako referendum ne prođe, odgovorio je: 'Mora proći' te dodao da će se ponavljati ako ne prođe, kao što se ponavljao i u drugim zemljama. Nakon tih rečenica, koja sam prepisivao iz novina, a koje otprilike glase: Naša je zadaća da ljude uvjerimo da je ulazak u EU dobra stvar, meni se otvara pitanje: a tko su to 'mi' i tko je tim 'mi' dao tu zadaću.

Ne bi li mnogi hrvatski građani na referendumu mogli postupiti upravo suprotno od onoga na što ih nagovaraju političari, koji su ponajviše odgovorni za uništenu Hrvatsku?

- Nisu političari u stvari ništa uništili, već postoji sustavna propaganda uništavanja vjere u vlastite sposobnosti. Tako slučajno doznam da je brod izgrađen u splitskom škveru proglašen najboljim brodom na svijetu i da je u zadnjih dvadeset godina bilo dvadeset takvih brodova, no o tome u novinama nema ni riječi. Samo da brodogradnja guta i guta. Negdje izađe vijest da je Vukovarska županija povećala izvoz za 300 posto, no to je bila izrazito sitna vijest. O uspjesima se nikad nigdje ne govori, ali zato su novine prepune floskula tipa: Hrvati su neradnici, Hrvati su lijeni.... I što je najveći problem? Problem je u tome što ljudi vrlo lako odbacuju vlastito iskustvo, a prihvaćaju ono što im netko kaže u novinama. Zbog toga sam rekao: Čekaj malo, idem pogledati oko sebe. Nisam primijetio ni lijene ni neorganizirane, već sam vidio ljude koji se ubijaju od posla. To vrijedi za sva područja. Mi smo godinama imali besplatno školstvo, a sada nas uvjeravaju da je to nemoguće. Imali smo besplatno zdravstvo, a sada nas uvjeravaju da je i to nemoguće. Za razliku od SAD-a, koji je u takvom sustavu oduvijek, mi imamo iskustvo da se vrtić gradio doprinosima. Nije bilo kredita od banaka. Dvadeset godina živimo bez Europske unije, a živjeli smo i prethodnih sto i sad je odjednom to nemoguće. I neki politolog odjednom na televiziji prijeti da će se, ako ne odemo u EU, povećati carine, da ćemo ući u novu Jugoslaviju, političari prijete da ćemo propasti. To su obične laži i bilo bi najbolje kad se nitko ne bi dao prestrašiti.

Kako se zaštititi od sveprisutne propagande?

- U vremenima sustavne manipulacije, najpouzdaniji komunikacijski kanal je usmena predaja. Kao nekad. Pričaj s Mađarom, Čehom, Francuzom, Slovencem pa ćeš čuti što će ti reći. U novinama pročitam divovski intervju sa slovenskim pregovaračem za poljoprivredu koji priča kako slovenska gospodarstva stasaju i rastu. U isto vrijeme, na granici sa Slovenijom je priča potpuno drugačija. Oni su posve upropašteni. Ako čovjek osobno priča s nekim, možda će čuti i neki krivi podatak. No nije važno jesu li banane poskupjele 300 ili 400 posto. Bitno je znati da su skupe jer su im nabili kvotu uvoza banana. Zakon u EU će, dakle, svakog dotaknuti u njegovom domu.

Tko od hrvatskih političara prednjači u propagandi?

- U svojoj knjizi sam, između ostalih, naveo i citat Sanadera iz 2004. koji je rekao: Moramo napraviti javnu raspravu o Europskoj uniji, ali bez suprostavljanja euroskeptika i euroentuzijasta, jer Europska unija nema alternativu. Kada to čitaš, ulazi ti u podsvijest, pa ne percipiraš o čemu se tu radi. Samo dobivaš dojam plašenja. I straha. No svi ljudi o kojima pričam, a koji svjesno lažu, stvarno su ogromna iluzija. To je šačica ljudi koja vlada šačicom medijskih kanala. Zamislimo da ih se na tri mjeseca ugasi i zabrani pristup medijima. Svijet bi i dalje funkcionirao. Zašto? Jer svijet ne funkcionira zbog njih. I kada ne bi bilo stresova, stvari bi išle u pozitivnom smjeru, što je naravno problem. Jer cilj je koračanje prema svjetskoj totalitarističkoj državi, čega je Europska unija dio. I naravno da se tim putem ne može ići bez šokova. Tko će išta mijenjati kad je dobro? Samo čovjek suicidalnih tendencija može, dakle, pomisliti da bi trebao biti za Europsku uniju. To je moje skromno mišljenje, ako ga smijem suprostaviti drugim mišljenjima kojih ima bar 300 puta više u novinama. Nakon svih laži, ljudi su zaista zaslužili malo istine.

Mnogi vaši gosti u emisiji govore o sve prisutnijim obilježjima totalitarnog Novog svjetskog poretka kojim se upravlja s jednog mjesta. Slažete li se s tvrdnjom da danas ta obilježja mogu vidjeti čak i oni koji na takve teorije obično odmahuju rukom nazivajući ih posprdno teorijama zavjere?

- To je točno. Čitao sam jedan intervju sa Sai Babom, koji je rekao da nije danas situacija gora nego što je nekad bila, nego je samo svjetlost jača. I to je odlična usporedba. Imaš prljavi podrum sa slabim svjetlom i čini se da je sve uredno, no kada staviš jaču žarulju vidiš mrtve štakore, vlažne kutije i prljavštinu po kutovima. U stvari, ove iste metode manipulacije o kojima sam govorio možeš pratiti i prije Drugog i Prvog svjetskog rata, u Francuskoj revoluciji... To traje jako dugo. No iz nekog razloga prije trideset, četrdeset, sedamdeset godina vrlo rijetki su imali neku sliku o tome. Svijet je bio manje umrežen, mada je danas umrežen iz drugih razloga. Da smo ulazili u EU prije deset ili petnaest godina, stvari bi bile drugačije. Mislio bi: Ovaj zli Tuđman sprječava nas jer nitko ga nigdje ne prima, a mi bi htjeli s drugima. U Sloveniji i drugim zemljama bila je podrška od 90 posto. I danas u sklopu propagande u novinama pišu kako je podrška Europskoj uniji u Slovačkoj i Sloveniji bila toliko i toliko posto. Da, ali kada je to bilo? U vrijeme kada se nitko još nije probudio. U isto vrijeme Slovenci danas kažu: Mi smo izgubljen slučaj, nemamo vlastitu monetarnu vlast, ne možemo izdavati novac, nemamo ništa. Osuđeni smo na milost i nemilost. Drugim riječima, da danas bude izjašnjavanje u tim istim zemljama, rezultat bi bio još gori nego što će to biti kod nas. Pričao mi je čovjek u Češkoj kako se navečer slavilo, a ujutro se bukvalno plakalo, kad su vidjeli cijene u trgovinama i kioscima. To je događaj koji se zbio, no to ne možeš pročitati u novinama, kao što ne možeš pročitati da su u Mađarskoj neprekidno demonstracije protiv Europske unije. Nigdje ne možeš pročitati da Mađari nemaju ni pedlja svoje zemlje, samo okućnice. To je sve..

Po čemu bi mi bili bolji od Mađarske, Italije, Grčke, Španjolske u kojima je kriza neviđenih razmjera?

- Bio je dobar naslov u jednim engleskim novinama s tim u vezi, a kaže: 'Znaju li Hrvati nešto što mi ne znamo?' Novine, međutim, pišu kako je Grčka sama kriva jer je uzimala kredite, a nitko ne piše da su im gledali kroz prste, kao što je američki šef federalnih rezervi Greenspan dopustio da se snize osiguravajući faktori za izdavanje kredita, da bi stvorio krizu. To su prevaranti koje treba nazvati pravim imenom. Pričaju o rješavanju krize eura, no nemaju namjeru riješiti krizu već je žele produbiti. I nema tu velike razlike između Europe i Amerike. Na vrhu Europe i Amerike su ljudi koji pripadaju istim krugovima.

Tko je na vrhu te piramide?

- Ne zna se jer vrh piramide je obavijen oblacima. To se može pratiti do razine javnih agencija, poput EU-a, MMF-a, Svjetske banke. Za neka društva se zna da postoje, ali se ne zna točno što rade, kao Vijeće za vanjske odnose, Kraljevsko vijeće za vanjske odnose, Trilateralna komisija, Bilderbergška družba. Iza njih su još neke skupine za koje ne znaš postoje li doista. Što se zbiva iza njih, to zapravo ne znaš, jer na ovoj piramidi veze možeš pratiti do nekih obitelji poput Rockefellera i Rotshilda... koje stalno iskrsavaju. Ovaj financira Trockog i Lenjina, ovaj Hitlera, ovaj Roosevelta i slično. Kad ljudi kažu promijenila se vlast u Americi, ne znaju da svaki američki predsjednik ima od 140 do 200 savjetnika iz Vijeća za vanjske odnose. Uvijek je to ista ekipa, samo kruže. Agencije koje određuju kreditni rejting su dobar primjer takve manipulacije, jer one stvore krizu tako što napišu jedan minus, a nikome nisu odgovorne.

Postoje li obrnuti primjeri?

- Island je najbolji primjer da je moguće voditi i drugačiju politiku. Kad su rekli 'morate sanirati banke', oni su rekli ne. Ljudi su izlazili na ulice sve dok se nije napravio referendum. Rekli su neka banke propadnu, jer mi nećemo preuzeti njihov dug, kao što su sve druge zemlje napravile. Banke su u Islandu propale i 2007. i 2008. godine o tome se pisalo puno. Danas se, međutim, nigdje ne spominju. Postoje, dakle, i druge opcije, samo se sustavno skrivaju. Umjesto njih dobivaš ovakve floskule tumačenja da si glup, da si jadan i slično. Tu su dakako i lažne ankete, kao i primjeri velike podrške Europskoj uniji od prije petnaest godina, koje nemaju veze s današnjicom. Ljudi su u vrijeme svinjske gripe mislili da su se farmaceutske kompanije infiltrirale u Svjetsku zdravstvenu organizaciju. Ne, one su je stvorile. Oni samo slijede scenarij, oni ne reagiraju na događaje, ali zato mi reagiramo jer nam stišću gumbiće, kad ti pobuđuju emocije. Zato bi ljudi jasnije vidjeli stvari kada ne bi uopće čitali novine ni slušali radio ni televiziju.

Mislite li da bi se ljudi trebali više oslanjati na intuiciju?

Intuicija ili zdravi razum je ono što se po novinama često pljuje. Prije godinu dana je bila anketa koja je istraživala što Hrvati misle o tržišnom gospodarstvu, da li bi htjeli jakog vođu i slično. I sad su Hrvati odgovorili sve razumno, iz svog iskustva. Kazali su tržišna ekonomija nam se ne sviđa ovakva kakva je, određeni oblik samoupravljanja je bio dobar, dakle rekli su sve razumno. No u novinama je to predstavljeno na način: Hrvati su glupi, oni žele Tita, njima je žao što više ne mogu besposličariti i takve stvari. To uopće nije bio zaključak koji se vidio iz odgovora na pitanja koja su postavljena. Takvi primjeri mogu se vidjeti na svakom koraku, hoćeš uspjeh referenduma, hoćeš interpretacija anketa. I kad se govori da ne vjerujemo Saboru, Vladi, opet se govori Hrvati su glupi. A možda nisu, možda imaju razlog da im ne vjeruju. Je li se netko upitao zašto? Jedino što nije svima jasno je do koje mjere ide ta manipulacija. Ljudi teško mogu zamisliti da postoje operativci, ljudi koji su dovedeni da budu na vlasti, koji su tu sa zadatkom.

Je li nešto što se događa potajno, iza kulisa, uopće moguće znanstveno rastumačiti?

Sve društvene znanosti su stvar konsenzusa. Kako se, primjerice, gradi takozvana teorija urote? Izvadiš određene podatke, povežeš ih i složiš priču. Kako se gradi povijest? Na potpuno isti način. U povijesnom istraživanju dolaziš do papira, zapisnika i slično. Tamo nema onog što se usmeno govori, no mi znamo kako se čovjek pere od upletenosti u bilo što: usmenom zapovijedi. Kažeš potčinjenom i nema pismenog traga. Na sličan način je povijesnoj znanosti nedohvatljivo ono što se događalo iza zatvorenih vrata. A logično je da se upravo tako najčešće bitne stvari dogovaraju. Ljudi najprije pričaju među sobom, a kasnije naprave sjednicu i formaliziraju ono što je već dogovoreno. Ali se tome ipak može ući u trag. Ima kod nas puno knjiga o tim temama, o pojedinim područjima. Ima o NASI, o Bilderberzima, o nafti i novcu ili o Europskoj uniji. Također postoje autori poput Davida Ickea koji radi upravo ovo o čemu pričamo. On povezuje točkice. Nekakvi tragovi uvijek ostaju. Jer kad vidiš tko je otišao prije raspada SSSR-a na sastanak s Gorbačovom, kad vidiš poslije što se tamo dogodilo te ako u moru informacija takve sličice složiš na hrpu, počet će ti iskakati ista imena i iste metode. I ne samo to. Na nekim od tih sastanaka su rečene neke stvari. Kao što je Icke u ovoj emisiji primjetio: Jean Monnet, otac Europe, davno je rekao da je cilj u što manjim koracima stvoriti državu u kojoj će se poništiti suvereniteti, ali tako da to nitko ne shvati. To je rečeno i u knjigama zapisano. Kad počneš takve stvari proučavati i snabdjevati se informacijama, stvar postaje očigledna. Slično je istraživanju bilo čega drugog.

Napisali ste na blogu da osjećate kako se steže obruč oko nas, jer svi pričaju o nekakvom napretku, a sve gore živimo. Možete li to pojasniti?

- Svi se danas tako osjećaju, jer te sa svih strana dresiraju. Takozvana teorija urote pruža nevjerojatnu mogućnost predviđanja. Kad povežeš informacije o velikoj nadnacionalnoj strukturi, svjetskoj državi, težnji ka elektroničkom novcu, mikročipiranju... sve ti postaje jasnije. Kažu primjerice da će Europa propasti. To je ciljani raspad i to ne znači da će se raspasti na nacionalne države. Raspast će se u svjetsku državu. Kad se pojavi Barack Obama, možeš odmah reći da neće izvršiti ništa od onog što je obećao. S lakoćom je moguće svaku odluku predvidjeti. Zahvaljujući tome, svijet se danas zapravo ni ne može interpretirati bez takozvane teorije urote. Sve drugo je tapkanje u mraku.

Možemo li u hrvatskim medijima vidjeti principe vladavine nevidljive ruke?

- Naravno. Kako vjerovati velikim medijima, kada glavni kolumnist jednog dnevnika, Davor Butković, piše: 'Ove novine su oduvijek podržavale bezuvjetni ulazak Hrvatske u Europsku uniju'. Nakon te rečenice trebaš zatvoriti novine i reći da u ovdje nema ni trunka istine. To više nije novinarstvo. To nisu vijesti.. Ako mi netko ne vjeruje, neka pročita sam. A onda neka se zapita što se može tim novinama vjerovati. Meni je nevjerojatno kako neke dnevne novine imaju tako neskriveno propagandističke naslove. Sramotno je kada na naslovnici osvane naslov MMF: Propast ćete! To su pamfleti, trebali su ići lijepiti ih na stupove. Ne znam koji kanali vode do toga, ali vidim učinke. Dao bih ljudima savjet: Ne slušaj što govore, slušaj što žele. Jer kad znaš što žele, nećeš slušati što govore. Kad primjerice kažu da je EU strateški interes Hrvatske, zanima me tko je odredio da je to strateški interes. Zašto bi mi u to povjerovali?

Gdje se u cijeloj priči o svjetskoj piramidi moći nalaze Hrvatska i konkretna vlast u Hrvatskoj?

- Rekao bih da je vlast u Hrvatskoj jedna mala operativna podružnica daleko od vrha. Naši nisu u Bilderburgu jer smo presitna riba.

Spomenuli ste da ste među izjavama predstavnika desnice pronašli dosta istine. Zašto se u današnjem svijetu desne političke opcije smatraju negativnim, dok je lijevo i liberalno pozitivno?

- Zato jer kroz nametnutu političku korektnost vlada jednoumlje. Politička korektnost diktira da je lijevo i liberalno pozitivno, a desno negativno. Zašto? Zato jer je to dobra poluga za globalizaciju i vođenje globalne diktature. Nažalost, danas se svi protiv EU bore iz perspektive nacionalizma. To je glupo, jer mogli bi svijet decentralizirati još više na regije, gradove, sela, pa da ljudi doista odlučuju sami o sebi. No na trenutnom stupnju povijesnog razvoja, države su ti etniteti koji su zamišljeni da zastupaju i štite ljude i zbog toga su nacionalne države danas prepreka nadnacionalnim strukturama jer imaju carinu, socijalnu zaštitu, tekovine koje su napravljene za građane... Normalno da su 'desničari' trenutno brana toj nadnacionalnoj strukturi i zato su im počeli lijepiti etikete nacionalizma. Znaš onu priču kako više nećemo moći kupiti sira i vrhnja, čemu smo se prije neku godinu rugali. Odjednom vidiš da je u tim stvarima velika količina istine, odjednom se iznenadiš, čak se uplašiš da su desničari u pravu. No u stvari se ne radi o tome je li netko desničar ili nije, nego o tome da su desničari povezani s nacionalnom državom, a nacionalna država je prepreka uvođenju globalne diktature i zato desnica nije poželjna

Od kada je objavljen datum održavanja referenduma za građane Hrvatske (i sve one na netransparentnim biračkim spiskovima koji se tako osjećaju) hvatam sebe kako diskretno propitkujem poznate, polupoznate pa čak i potpuno nepoznate ljude: „Jesi li za ulazak Hrvatske u EU?“.

Pitanje svih pitanja, koje će zasigurno obilježiti prvih dvadesetak dana 2012. godine, postavljam s određenom dozom nelagode, jer to pitanje za mene ima isti emotivno-moralni naboj poput pitanja „Za koga ćeš glasati na izborima?“ ili „Kolika ti je plaća?“. Ta se pitanja u civiliziranome svijetu ne postavljaju, budući da zadiru u ideološku ili egzistencijalnu intimu, a svaki odgovor omogućava brzinsko skeniranje stanja uma-duha-tijela pitanoga.

Ne, nije ugodno postaviti takvo pitanje, a ništa ugodnije nije niti čuti odgovor, jer svi zaziremo od predstojeće „ili-ili“ situacije i hrvatske demokracije na rubu provalije. Stoga imam osjećaj da nas glasni odgovor obvezuje mnogo više nego onaj bezglasni kružić koji ćemo opisati na lijevoj ili desnoj strani glasačkog listića.

Nakon izjašnjavanja očekuje se i dodatno pojašnjenje odabrane krajnosti. A to tumačenje, ti razlozi, oni otkrivaju jesmo li podlegli utjecaju promidžbenih aktivnosti profesionalne politike u „mainstream“ medijima ili sirenskom zovu parlamentarne i neparlamentarne desnice, ekologa, alternativaca te slobodno mislećih pojedinaca čiji argumenti subverzivno kruže on-line svemirom.

U pravilu, svi koji se izjašnjavaju „za“ EU čine to sa zadrškom i posvemašnjim osjećajem nelagode: „Jer, što nam drugo preostaje?!“, „Odabirem manje zlo!“, odnosno „Ulaskom u Europu zaštiti ćemo se od nas samih, od lijepih naših lopovluka...“.

Moram priznati da sam u trenutku kad nas samo deset dana dijeli od sudbonosne odluke koja će odrediti našu budućnost (ali i generacija koje se još nisu rodile), zbunjena rezigniranim i pesimističnim „DA“ odgovorima te tužnim i pokajničkim „NE“ očitovanjima. A gdje sam tu ja? Hoću li se prikloniti „DA-ziherašima“, „NE-krivcima“ ako stvari krenu još gore ili „JA O TOME NEĆU ODLUČIVATI-apstinentima“ koji si zadržavaju pravo prigovaranja u svakom slučaju?

Da mi je netko koncem 80-ih rekao da ću ikada dvojiti oko ulaska Hrvatske u EU, mislila bih – taj je lud. Mi ovdašnji heroji preživljavanja s iskustvom socijalizma, marksizma i etatizma, bratstva i jedinstva, ekonomskih restrikcija i potrošačkih ograničenja, željno smo zagledavali u konzumeristički zapad gladni boja, okusa, mirisa, slobode govora i privatnog vlasništva.

Valjda smo dosadili dragome Bogu te nam je ispunio želju – i evo Hrvatskoj kapitalizma! Međutim, nekako smo smetnuli s povijesnog uma da u kapitalizmu nisu svi kapitalisti. Kapitalista ima malo, ali kontroliraju sve, zato se taj sustav zove po njima! Inače, primjerenije bi bilo da se zove proletarizam, ako bi se gledalo na pripadnost većine stanovništva.

Dok smo se mi na Balkanu uzeli odvajati i razdvajati, Europa se nekako krenula međusobno sljubljivati i udruživati. To je tu lud, tko u pravu, a tko u krivu? Ta europska ljubav se u međuvremenu jako formalizirala i birokratizirala, pa bi svako malo netko zastenjao od čvrstine eurozagrljaja – sve sami neobrazovani ljudi koji nikako da shvate o čemu se radi. Iz neznanja malo se bune seljaci, stočari, proizvođači mesa, kamiondžije, pa redom proleteri u Grčkoj, Irskoj, Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Madžarskoj!

O čemu se radi? Radi se o „prirodi“ i „društvu“. O priči koju treba promatrati iz malo šireg rakursa nego što je grčki ili hrvatski ili europski. Čak ako i nismo skloni raznim teorijama zavjera (koje iz pera Davida Ickea zvuče privlačno i sasvim logično), očigledno je da ovaj planet ne može izdržati hiperprodukciju materijalnih dobara i neracionalno trošenje prirodnih resursa. A upravo to rade svjetske korporacije, banke, male interesne grupe sa Zapada i Istoka, pojedinci koji su većinski vlasnici, vladari, planetoposjednici, režiseri sukoba i ratova, genocida, kulturocida i biocida. Moćnici-bolesnici-luđaci.

Čak ako i nismo osobito duhovni ili informirani, na vlastitom primjeru možemo zaključiti da nas isprazni konzumerizam nije učinio sretnima. Dakle, čini se ipak da nam netko podmeće! Naša glad i žeđ za stvarima stalno se nadahnjuje i hrani medijskim vidljivim i nevidljivim porukama. Malo nam daju, onda nam uskraćuju. Pritom nas straše gubicima, stvarnim i potencijalnim. Strah – savršeno oružje u nevidljivoj igri moći.

Naša hrvatska priča? Mi smo jedna lijepa, osunčana i morem oplahnuta parcela na jugu Europe, u pretežitom vlasništvu (još uvijek) necviliziranih, hrgastih, nesložnih nas, Hrvata. Zanimljiva bližim i daljnjim susjedima. Usprkos interesu koji se stoljećima iskazivao, osvajačkim ratovima, odnarođivanjem, razdvoji-pa-vladaj politikom, bezobrazni je narod nekako uspio opstati.

Možda nije ni to u pitanju, možda samo umišljamo kako smo prelijepi i poželjni. Možda smo naprosto teritorij na pola puta između istoka i zapada, sjevera i juga. Pa onda, čisto zemljopisno, svakih pedesetak godina nadrapamo u srazu velikih i moćnih. I samo zato moramo nekome pripadati. Kakva bi to bila ujedinjena Europa s rupom u sredini, u predjelu zemljopisnog želuca, na primjer?!

Kakva god da je istina, činjenica je da nam od stoljeća sedmog pa do danas nitko nije ljubazno ponudio nekoliko stotina milijardi nečega, forinti, lira, maraka, eura, dolara – e da bi nam bilo lakše, ljepše i bolje. Pa ne vidim zašto bi to učinila Europa. Može biti da EU ništa ne nudi, nego su se hrvatski političari „izgubili u prijevodu“ pa nam oni nude sve te europske srećke.

Deset dana uoči referenduma teško da će ljudi u ovoj zemlji pročitati Lisabonski ugovor i sve druge materijale, ta beskonačna pravila, nerazumljivu regulativu i zahtjeve što ih nameće Bruxelles. Nisam sigurna da su to učinili političari, saborski zastupnici u prošlom i novom sazivu na primjer, makar bi to bila dužnost svakog političkog profesionalca. Politika bi trebala znati, obrazložiti i argumentirano tumačiti ono što je od vitalnog značenja za našu zemlju i ljude, sadašnjost i budućnost.

Međutim, politika se ne bavi Hrvatskom, ne radi na identifikaciji prostora, na poticanju i vrednovanju ljudi, talenata, kreativnosti, sposobnosti, prednosti koje Hrvatska ima. Politika se najčešće bavi sama sa sobom: osvajanjem, održavanjem i ponovnim osvajanjem vlasti. Barem je do sada tako bilo.

Nama glasačima preostaje da se sami snalazimo kako najbolje znamo. Možemo vjerovati površnim, priglupim promidžbenim porukama u „mainstream“ medijima ako nam je to jednostavnije, čitati informacije koje kruže internetom, gledati Nigela Farage kako pljuje Europski parlament na Youtoubeu, saznati što govore ljudi na skupovima protiv ulaska u EU ili se naprosto utišati i u svom srcu potražiti odgovor.

Što se mene tiče, ovo između Hrvatske i EU najviše sliči na sklapanje braka. Pokušavam sebe zamisliti u situaciji Hrvatske. Da sam se ja, poput Hrvatske, dva puta udavala (1918. i 1945.), bila zlostavljana i izrabljivana u oba braka te prošla kroz dva bolna, dva krvava procesa razvoda, dobro bih razmislila o trećem braku! Čak da moju ruku zatraži sam Brad Pitt?!

Zašto bih se ponovno udavala nakon dva neuspjela i tragična braka? Zbog interesa? Da sam slučajno dobrostojeća, što nažalost nisam, ne bih se udavala, ograničavala i obvezivala. Imala bih dovoljno za život i više bi mi odgovarala povremena, ravnopravna druženja dvije samostalne i samodostatne jedinke.

To što sam trenutačno siromašna, da li to znači da sam prisiljena ući u brak iz računa? U nadi da će netko drugi platiti moje siromaštvo! I to partner koji me godinama procjenjuje, ispituje, povremeno ucjenjuje?! U vrijeme kad sam se puno bolje držala, odbijao me, a sada kad sam na koljenima i više nalik na krepanu mačku, sad me odjednom hoće. Je li to logično?

Partner koji je pripremio opsežan i detaljan predbračni ugovor kojim uvjetuje svaki trenutak, svaki aspekt mog života? Meni to izgleda kao ugovor koji je u interesu samo jedne strane, iz kojeg nije vidljivo koliko bi me mogla koštati rastava braka ako bi do nje došlo! Ili je to možda ugovor bez mogućnosti mirnog razlaza, veza na vijek vjekova?! Ne, hvala, ja se ne bih udavala treći put, barem ne dok sam siromašna i stoga neravnopravna! Posebno ne za tog bezidejnog birokratskog tipa. Dosadnog, ali potencijalno opasnog.

Hoće li se Hrvatska u-dati 22. siječnja ili će si u-zeti timeout i pravo da još malo razmisli? Ako nismo sigurni, ako ne osjećamo radost pridruživanja, ako dvojimo, zaokružimo „PROTIV“ i odgodimo priču za neka bolja vremena. Pogledajmo što možemo učiniti sami, s novom vladom, novom gospodarskom i fiskalnom politikom. Pričekajmo malo. Osnažimo se prije. Uđimo u novi brak, ako nam baš treba, radosna srca i uspravni, optimistični, sigurni da nas partner u braku neće operušiti. Sigurni da iz njega možemo izaći ako poželimo.

Da, meni se čini nekako budalasto srljanje u brak. I još k tome s mladoženjom tako simptomatičnog inicijala! Nakon Beča, Budimpešte i Beograda evo nama Bruxellesa! Nije bila treća, pa ne vjerujem ni u četvrtu sreću slova „B“ za Hrvatsku!


Mare,
zabrinuta za sve ljude i voljenu zemlju Hrvatsku!


U Zagrebu, slobodnoj hrvatskoj prijestolnici, 12. siječnja 2012.

Tema emisije: "Istina o Europskoj uniji".

Gosti: Marijan Bošnjak, autor knjige "EU? - NE hvala!", Kristina Ćurković i Srećko Cvitanović, predsjednik Zdruga hrvatske obrane.

Voditelj: Josip Zmaić

Skinite, množite i dijelite ovaj VIDEO s porukom "Šalji dalje!"

Ovaj video možete skinuti pomocu "YouTube Downlodera" koji možete skinuti ovdje.
Skinite YouTube Downloder, instalirajte ga, pokrenite, kopirajte ovu adresu "http://youtu.be/ozyLJbbfmjo" i zalijepite ju u prazno polje te kliknite download.



Emisija 9. siječnja 2012.
Gosti: Marijan Bošnjak, autor knjige "EU? - NE hvala!", dr.Srećko Sladoljev i doc.dr.sc Mate Kapović.

Autor : Boris Kopić, dipl. iur



1. ZAŠTO JE REFERENDUM NELEGITIMAN?


Referendum je nelegitiman zbog toga što je Ustavnim promjenama 2010. ( vezanim za odredbe u svezi načina odlučivanja na referendumu ), narod kao konstitutivni element vlasti izbačen iz demokratskog i neposrednog procesa odlučivanja. Konkretno, Ustav se zadovoljava činjenicom da je dovoljno da na biralište izađu tri birača, i da referendum bude pravno valjan.

Ova pravna činjenica je u suprotnosti s ranijom, da je za valjanost referenduma potrebno da na biralište izađe većina od ukupnog broja birača, čime se izražava temeljno ustavno načelo da narod donosi odluku na demokratski i neposredan način, znači većinom, a ne manjinom.

Drugi razlog je činjenica da se ove odredbe nisu smijele mijenjati bez volje naroda, jer je taj isti narod svoju neovisnost stekao na prvom referendumu 19. svibnja 1991. godine temeljem prvog Ustava od 22. prosinca 1990. godine pod određenim uvjetima, i tu istu neovisnost( slobodu, vlast )može predati drugome ( organu vlasti ) na isti način i pod istim uvjetima. Drugim riječima, nije postojao nijedan opravdan razlog ( pravni osnov ) da se mijenjaju konkretne ustavne odredbe.

Treći razlog nelegitimnosti ovoga referenduma jest činjenica da narodu nije osiguran pravni institut zaštite ustavno-pravnih normi kod ovakovih anomalnih „leglanih“ promjena.



2. ZAŠTO JE REFERENDUM NELEGALAN ?


Referendum je nelegalan, prije svega zbog toga, što se referendum mora provoditi po Zakonu o referendumu, a zakon mora biti u skladu s Ustavom. U ovom slučaju to nije tako. Sabor je promjenio ustavne odredbe o referendumu, a nije promjenio i zakonske odredbe po kojima se definira način provođenja referenduma, tako da je zakon u koliziji s Ustavom, što je pravno nedopustivo.

Ne možemo prihvatiti tumačenje da je referendum legalan samo zbog činjenice što je Sabor donio izmjene Ustavnih odredbi, a nije uredio zakonske odredbe. Naprotiv, prvo je trebalo urediti zakonske odredbe koje definiraju način provođenja referenduma, a ustavnim odredbama se određuju druga pitanja u svezi referenduma.

Također, ovaj je referendum nelegalan, pa i nepravedan, zbog čenjenice što sudionicima ( dvijema suprostavljenim opcijama ) nisu dati jednaki financijsko-materijalni uvjeti da javno prezentiraju svoje argumente „za“ i „protiv“.

Isto tako, ne možemo prihvatiti činjenicu, da je sve legalno samo zbog toga što nešto radi Sabor. I Sabor može pogriješiti u svom radu.



3. PROVLAČI LI SE OSNOVANA SUMNJA DA JE SVE ČINJENO U ZLOJ NAMJERI ?!


Osnovana sumnja temelji se na činjenici da postoji određena grupa građana koja ima žarki interes „za“ ulazak RH u EU, i grupa „protiv“ ulaska RH u EU.

Isto tako postoje osnovane sumnje kako žarki EUskepticizam ( koji je prema anketama dosta opasan ) postaje realna opasnost da ta strana građana bojkotira refrendum svojim neizlaskom na biralište, što bi automatski po Ustavu prije 2010. ugrozilo pravnu valjanost referenduma.

Postoji i činjenica da ljudi zbog nezadovoljstva žive u jednoj letargiji, zasićenosti izlazaka na biralište, smatrajući da i onako ništa ne mogu promjeniti, pa iz toga može proizići formalnopravni neuspjeh s referendumom.

Sve navedeno, pa i drugo, moglo je utjecati na razmišljanje vladajućih da se odluče na jednu takovu varijantu nedemokratskog odlučivanja, zaboravljajući na ustavno načelo NEPOSREDNOG ODLUČIVANJA NARODA, pogrešno smatrajući da je uspješan referedum samo onaj koji je „za“. Međutim, to nije i ne može biti demokratsko načelo. Svaki referendum je sam po sebi uspješan bez obzira glasali „za“ ili „protiv“. To je princip demokracije.



4. JE LI TIME IZVRŠEN NAPAD NA POLITIČKI I DEMOKRATSKI POREDAK HRVATSKE ?


Ako bi se moglo utvrditi da je ovo učinjeno iz namjere, onda postoje osnovane sumnje da je ovim činom, bez obzira tko ga je izvršio, učinjena veleizdaja prema narodu i državnom uređenju.

Ono što najviše upućuje u osnovane sumnje da se nešto radi „ispod žita“ jest godinama stalno prisutna navijačka strast političke elite u predkampanji svojim potvrdnim izričajima kao da smo već u EU. ( Nikada niste mogli čuti od nekoga, pa čak ni od Pape izričaj „ ako narod odluči“ ). Dakle, odluka je već prejudicirana u obliku „svršenog čina“. Sve je gotovo, idemo dalje. Na taj način izvršen je psihološki pritisak na birače, koji ne stimulira izlazak na biralište, a što je u skladu s dnevnom politikom.

Krajnje je licemjerno od političara, sada uoči refereduma, koji tobože zagovaraju što veći izlazak građana na biralište ( u smislu parole „vi odlučujete“ ), a znamo da su ti isti političari uredili ustavne odredbe da je dovoljno da na birališta izađu i tri čovjeka. Ovo se logički / umno kosi jedno s drugim.



5. SVE SE MOŽE POPRAVITI AKO SE HOĆE


Evo krasne prilike za „kukuriku koaliciju“ ako se želi dokazati na početku svoga mandata , obzirom na činjenicu da je svemu ovome uglavnom kumovala bivša vlast na čelu s HDZ.

U kratkom e-mailu g. Milanoviću predložio sam slijedeće : 1. Odložiti referendum za dva mjeseca., 2. Saborskom odlukom vratiti ustavnopravne norme u vezi referenduma u prijašnje stanje, i 3. Utvrditi novi datum referenduma. I tada će sve biti u redu.

Na taj način dobivamo slijedeće : 1 Povratak povjerenja u pravnu državu., 2. Udovoljavanje zahtjevima EUskeptika za provođenje pravedne javne rasprave., 3. Odklanja sumnju u zlu namjeru političke elite oko političke manipulacije s Ustavom., 4. Popularnost u odnosu na HDZ koji je sve to ' skuhao ', i štošta drugoga.

Ne bude li ova vlast znala od minusa ( - ) napraviti plus ( + ), sve će se nekome razbiti o glavu?!



Napomena uredništva : detaljnije stručno, ali pristupačno objašnjeno na postu : KAKO HRVATSKI NAROD GUBI SUVERENITET ...